Zapósłane (25.11.20)

srjeda, 25. nowembera 2020 spisane wot:

Sara Mičkec z La Pli de Mareja piše:

W přinošku „Pomnikaj cyrkwje so syp­nyłoj“ w SN z dnja 20. nowembra wužiwana njeakceptabelna formulacija njemóže takle­ stejo wostać. Homoseksualita nima ničo z pedofilnosću činić a nawopak. Za přinošk njebě wuprajenje relewantne, zo bě arcybiskop Gulbinowicz homoseksualny, ale zo je so na dźěćoch přešoł. Wšojedne hač wuchadźa znje­wužiwanje dźěći wot hetero-, homo- abo biseksualneje wosoby, wone je šamałe a chłostajomne. Žana wosoba njeje swojeje seksualneje orientacije dla awtomatisce pedofilna.

W samsnej naležnosći wupraja so ­Benjamin Hrjehor z Wiena:

Mam za wažne, zo so Serbske Nowiny tež tajkim njepřijomnym temam wěnuja. Tohodla so najprjedy raz za Wašu rešeršu dźakuju.

Zapósłane (02.11.20)

póndźela, 02. nowembera 2020 spisane wot:

Měrko Šołta z Budyšina:

Wutoru. 27. oktobra, překwapichu nas Serbske Nowiny z powěsću, zo prócuje so Domowina wo wosebitu póstowu znamku składnost­nje 150. posmjertnin Handrija Zejlerja a 200. na­rodnin Korle Awgusta Kocora. Jako přičina mjenuje so při tym, zo je „najwažniši wuslědk­ lětdźe­satki trajaceho přećelstwa Zejlerja a Kocora serbska hymna ‚Rjana Łužica‘“ (!), a zo předsyda Domowiny Statnik w namjeće na to skedźbnja, zo płaćitaj wobaj jako „załožerjej narodneho wozrodźenja serbskeho ludu ...“! Zo njebě to někajke misnjenje, pokaza němske wudaće SN (November 2020, str. 1), hdźež cituja Statnika z tym, zo płaćitaj wobaj jako „Begründer der nationalen Wiedergeburt des sorbischen Volkes“. Zo so tajki nje­zmysł tež hišće němsce šěri­ je wosebje fatalne. Ludźo, kotřiž za sebje reklaměruja, zo w mjenje a za Serbow „rěča“, měli so lěpje a wosebje dale kubłać.

W sewjeročěskim Rumburku bydlaca 70lětna Zdeňka Ondrušová je zestajała knižku wo swojej maćeri Hanje (Annje) Žaludovej, rodźenej Šimanec z Radworskich Młynskich chěžow. Na spodobnje wuhotowanych 120 stronach wuběrneje papjery zhonimy z tekstom a wobšěrnej zběrku fotow tójšto ze žiwjenja Serbowki, wosebje wo jeje přebywanju w Čěskej wot lěta 1946 hač do kónca žiwjenja w lěće 2007. W lisće do Budyšina pisa dźowka Zdeňka, zo měješe mać zajimawe žiwjenje. Sama so jako Połserbowka wuznawa, kotraž so rady na wopyty pola dźěda a wowki dopomina.

Manfred Laduš z Wětrowa wěnuje so ponowjenymaj taflomaj w Drěwcach:

Wjes Drěwcy (Driewitz) je geografiske srjedźišćo serbskeho sydlenskeho ruma w Sakskej, na čož tam nimo informacije tež drjewjanej tafli skedźbnjatej. Wonej pokazujetej barbnej mólbje družki a towariša (swata) kwasa we Wojerowskej narodnej drasće. Serbske Nowiny z 9. oktobra na 4. stronje wo tym w přinošku „Wobrazaj rjenje ponowjenej“ z barbnym fotom informowachu. Molowanej postawje na foće pak stej wopačnej, na čimž pak nima­ redakcija SN winu. Hižo před lětami zamołwitych na to skedźbnjach, zo njejstej tutej serbskej postawje awtentiskej za Drěwcy, ale wopačnej. Tole měli wotstronić abo znajmjeńša z tekstom na zmylk pokazać. W narodnej drasće Wojerowskich ewangelskich Serbow nihdy we Łazowskej wosadźe, do kotrejež Drěwcy słušeja, njechodźachu. Tam mějachu swój­sku Łazowsku drastu! Narodna drasta njemjenuje so po w 19. abo 20. lětstotku wobstejacych administraciskich wobłukach, ale wo wjele staršich historiskich.

Zapósłane (22.10.20)

štwórtk, 22. oktobera 2020 spisane wot:

Mónika Kralowa z Boranec piše:

Přede mnu leži pjatkowne wudaće (16. oktobra) Serbskich Nowin. Hnydom na prěnjej stronje čitam, zo je direktor Instituta za sorabistiku na Lipšćanskej uniwersiće prof. Edward Wornar nowych studentow na kubłanišću witał. Gratuluju, zo su so znowa młodźi ludźo za wučerstwo a wosebje za serbšćinu rozsu­dźili. Ale, čim bliže a ćim husći­šo na foto hladam, ćim bóle so dźiwam!­ Knjez profe­sor sedźi w ano­raku (?) na blidźe a studentow wita abo jim přednošuje? Njech je kaž je! Ja so dźiwam, kelko le­žernosće móžu interpretować. Tući přichodni pedagogojo budu jónu před dźěćimi a młodostnymi stać a jich kubłać, nic jenož wědu po­srěd­kować, ale tež wonkownje a moralisce budu jim dyrbjeć z přikładom być. Snano ja wopak myslu. Dam so rady powu­čić. Mje tajke foto zmota a sym přesłapjena. Dyrbju a chcu na tutym městnje prajić: „Serbski lud je jednory lud, ale nic primitiwny!“

Tuchwilu je w zjawnosći diskusija ­wo tym, podlěšić hodowne a zymske prózdniny. Smy so naprašowali, što měnja­ k tomu ći, kotřiž su ze šulskim a kubłanskim dźěłom zwjazani.

Křesćan Korjeńk, nawoda wyšeje šu­le­ „Michał Hórnik“ Worklecy: Nimam diskusiju wo tym, hač dyrbjeli prózd­ni­ny po­dlěšić, tuchwilu za zmysłapołne. By-li rěč wo po­dlěšenju nazymskich prózdnin było, móhł to rozumić. Wšako ličby korona­inficěrowanych runje nětko zaso přiběraja. Nastupajo sposrědkowanje wučbneje maćizny měnju, zo njesměli žane wulke straty nastać. Wšako smy w nalěću z tym, kak jednotliwcam wědu posrědkować, mnohe nazhonjenja zběrali.

Mónika Ošikowa, zamołwita za po­srědkowanje kultury a zjawnostne dźěło w Budyskim Serbskim muzeju: Jako mać móhła z kompromisom žiwa być, je-li rjadowane, zo su dźěći přiwšěm zasta­rane. Přetož wšitcy starši njemóža wot doma dźěłać a so w samsnym času wo dźěći starać. To su nazhonjenja z nalěća pokazali.

Dokumenty wo Wójćechu Kóčce

srjeda, 07. oktobera 2020 spisane wot:

W Serbskej protyce za lěto 2021 je nastawk wo archeologu Wójćechu Kóčce z Wownjowa. Awtor je pólski wědomostnik, přećel Serbow, čłon Maćicy Serbskeje Piotr Pałys z Opola. Tajke daty ze žiwjenja a skutkowanja serbsko-pólskeho slědźerja dotal druhdźe wozjewjene njeběchu.

Wo skutkowanju Kóčki po Druhej swětowej wójnje wuńdźe pólskorěčna kniha „Wójćech Kóčka we łužiskoserbskim narodnym hibanju (1945–1950) – wuběr dokumentow“. Piotr Pałys zestaja zběrku z 52 dokumentami na zakładźe studija podłožkow w archiwach we Waršawje, Wrócławju, w Poznanju a Budyšinje. Hłowny wobsah knihi su spisy k poćaham mjez Serbami a Pólskej – k tomu wupokazanych je 31 spisow z Budyskeho Serbskeho kulturneho archiwa, 13 z pólskich archiwow. 35 aktow je mašinopisnych, 14 rukopisnych, tři artikle su nowinske wotćišće. Wjetšina, 34, je w hornjoserbšćinje, 18 pak w pólšćinje.

Zapósłane (30.09.20)

srjeda, 30. septembera 2020 spisane wot:

Christiana Piniekowa z Choćebuza rozprawja wo swjedźenskej drastowej namši w Ptačecach:

Składnostnje žnjoweho dźakneho swjedźenja 2020 je so njedźelu, 27. septembra dopołdnja prěni króć wotměła dwurěčna drastowa namša w srjedźo­łužiskej wosadźe Ptačecy/Lejno (Tätzsch­witz/Geierswalde). Hižo 11. króć wuho­towachu drastynošerki tón dźeń swjedźenske kemše. Prěni króć pak swjećeše nowy farar­ Stefan Reichelt serbsko-němsku bo­ho­słužbu. Na­jebać wobmjezowanja koronawirusa dla je 55 wosadnych přichwatało. Martina Pečikowa je hromadźe ze Sa­lomé Petzer rozprawjała, kak su hołbje hólčka ze studnje wumóžili. Ze serbskorěčnymi čitanjemi podpěrali su wosadneho fararja, kiž so jara za hajenje serbskich tra­dicijow a za wožiwjenje serbskeje rěče w cyrkwi angažuje, Manfred Hermaš, Hartmut Leipner, Christiana Piniekowa a Madlena Norbergowa. Na pišćelach hraješe Martin Jacobey a na prěčnej fleće Silke Kloß.

Zapósłane (16.09.20)

srjeda, 16. septembera 2020 spisane wot:

Uwe Gutšmidt z Bórkowow přispomnja k přinoškej SN „Mój wid“ z 9. septembra pod nadpismom „To njerozumju“:

Serbske šulstwo we wobłuku statneho šulstwa njeje swobodne, je wotwisne wot krutych strukturow. 40 lět sym w Braniborskej jako serbski wučer dźěłał. Wulka bě nadźija z projektom Witaj. Zo nježnějemy dobre płody, ma wšelake přičiny.

Statny šulski system ma dwaj problemaj. Sprěnja pobrachuje fachowy personal, wosebje serbski. Zarjady za šulu a kubłanje maja ćeže, tute problemy rozrisać. Tam, hdźež je serbska strona słaba, so stawa, zo wučer za Witaj-wučbu němčinu podawa, serbska wučba pak wupadnje. Tomu je tež tak w Braniborskej.

Statny system dyrbi přidružnikow zasadźeć. Serbski wučer pak je derje wukubłany. Z toho wurosće stajnje zaso spytowanje, jeho zwonka Witaj-wučby zasadźić. Powšitkowny problem wšak je, zo Serbja němčinu a serbšćinu wobknježa, Němcy pak jenož němčinu. Němski kolega njemóže tuž wučbu serbšćiny přewzać.

Jako dobry znajer serbskeho šulstwa přihotuju tuchwilu roman z dźěłowym titulom „Popjelawka“.

Zapósłane (09.09.20)

srjeda, 09. septembera 2020 spisane wot:

Měrko Šołta z Budyšina piše:

W protyce ze 4. septembra na 3. stronje skedźbnjeja SN na přednošk Alexandera Pólka, kiž předstaji dźensa „rukopisnu ­pišćelowu knihu ... tachanta Michała Jana Wałdy“. Hižo wospjet sym w swojim blogu na wopačne nałožowanje wopřijeća „tachant“ pokazał.

Měšćanske akty 17. wěka mjenuja často w rozestajenju z Budyskim tachantstwom „Thum Techant“, kotryž jewi so w slědowacym 18. lětstotku jako „Dom Dechant“. Zapřijeći poćahujetej so jeničce na jednu a samsnu wosobu, tež mjenowanu/pisanu „Decan“. Jedna so potajkim wo wuzwoleneho, z časa Johanna Leisentritta woprawdźiteho społnomócnjeneho a přez cyły kapitl woleneho ­„šefa“ kapitla swj. Pětra w Budyšinje, kotremuž rěkaja Serbja „tachant“ a kapitlej „tachantstwo“. Kaž je widźeć, je zapřijeće „tachant“ požčonka z němčiny, a tam z łaćonšćiny. Přičina tohole skomolenja a tajkeho wopačneho wužiwanja je poslednje wudaće prawopisneho słownika. Něchtó je tam prjedawše hesło „tachant“ rozšěrił na: 1. Dechant; 2. Domherr, Domkapitular.

Serbska debata

nowostki LND