Na wopyće pola cyrkwinskeho hudźbnika a chóroweho dirigenta
Wón ma runje tójšto dźěła, jako jeho w Budyšinje wopytam. „Dyrbju so hišće za zwučowanske hodźiny ze šulerjemi wokrjesneje hudźbneje šule přihotować“, mi Friedemann Böhme rozkładuje, „tuchwilu wuwučuju tam šesćoch na pišćelach.“ Tak ma přistajeny Budyskeje katolskeje tachantskeje wosady nimo swojeho cyrkwinsko-hudźbneho skutkowanja hišće dalše nadawki. Hudźba je jemu chlěb, radosć a dušiny pokoj. Z njej 59lětny tež młodych ludźi zahorja. Wo tym móžach so znowa přeswědčić na koncerće chóra 1. serbskeje kulturneje brigady w Chróšćanskej cyrkwi. Tam zamó Böhme spěwarki a spěwarjow Budyskeho Serbskeho gymnazija wuměłsce wužadać, a to z twórbami serbskich komponistow kaž Detlefa Kobjele, Jana Pawoła Nagela, Korle Awgusta Kocora a młodeho Feliksa Brojerja, ale tež wuznamneho komponista zašłosće Jacobusa Gallusa a moderneho ameriskeho komponista Stevea Dobrogosza. Na kóncu koncerta njejsu jeno připosłucharjo mócnje přikleskowali.