Rozmołwa z Hórčanku Leonie Matješkec a Radworčanom Matejom Wjeńku
Sej ćělne wužadanja pytać – to wabi tež studenta wučerstwa za sport a serbšćinu Mateja Wjeńku z Radworja a studentku hospodarstwa Leonie Matješkec z Hórkow. Hižo loni běštaj so wobaj na ekstremnym běhu wot Berlina do Podstupima přez distancu 100 kilometrow wobdźěliłoj – a to ze zaměrom cil w mjenje hač 24 hodźinach docpěć – štož so jimaj poradźi. Minjeny kónc tydźenja běštaj so znowa na puć podałoj. Kotru čaru sej lětsa wuzwolištaj, što běstaj na tutenjej dožiwiłoj, a hač staj strapacy wutrałoj – wo tym je so Jan Bogusz z nimaj rozmołwjał.
Zwotkel přińdźe scyła waju zahoritosć za dalokostne běhanje?
M. Wjeńka: Ideja běše skerje připadnje nastała. Horju so mjez druhim jara za kopańcu a tehdy za čas korony, njebě wězo móžno so towarstwowemu sportej wěnować. Tak sym so raz za alternatiwami wobhonił a na tute běhanje přez dołhu distancu storčił. Na to sym Leonie narěčał, hač njechamoj so zhromadnje wuspytać.