Milan Hrabal, čěski basnik z Varnsdorfa, woswjeći dźensa w swojim ródnym měsće 70ćiny
Gerat Hendrich a Jurij Łušćanski, jako zastupjerjej Domowiny, staj za čas NDR čěskeho hosća Milana Hrabala z Varnsdorfa do Łužicy přeprosyłoj. Z toho časa słuša wón do wulkeho kruha přećelow Serbow. Milenka Rječcyna je so nim rozmołwjała.
Woswjećiće dźensa swoje 70ćiny. Što was runje zaběra?
M. Hrabal: Mnozy ludźo su so mje prašeli, hač, na kotre wašnje a hdźe swoje narodniny swjeću: we Varnsdorfje, w Budyšinje abo w Praze. Za mnje pak je najwažniša swójbna zhromadnosć.
Sće naspomnił Prahu, Varnsdorf, Budyšin. W kotrej měrje su města z Wašej wutrobu a dušu zwjazane?
M. Hrabal: Tute města steja we wuskim zwisku ze mojej najnowšej knihu, kotruž sym Serbam wěnował. Tutu móžeše wudawaćel Towaršnosć přećelow Serbow jenož wudać, dokelž su Serbja a Češa financowanje podpěrali. Wo tym dołho ničo njewědźach. Tuž nětko ćim lěpje wěm, kak mam z tutej pěkwapjenku wobchadźeć. Mam tuž nadźiju, zo móžu so bórze z podpěraćelemi w Budyšinje, Praze abo we Varnsdorfje zetkać.