Kak čas jenož leći! Mjeztym mam hižo dlěje hač poł lěta swoje dźěłowe městno w Ludowym nakładnistwje Domowina. Wšědnje podawam so nětko rano zahe do Budyšina. W nakładnistwje wjedźe mje puć po schodźišću horje hač na štwórty poschod, takrjec hač pod třěchu. Tam je moja dźěłarnja – stwička z nachilenymi sćěnami a małkim woknom. W rumnosći steja pisanske blido, stólc a k tomu někotre kamory. Wjetši dźěl stwy pak je napjelnjeny z knižnymi polcami, na kotrychž so serbske knihi a knižki kopja. Mjeztym wěm, zo běchu stwu prjedy jako internu biblioteku lektorata ze serbskimi, zdźěla antikwariskimi knihami wužiwali – tajke potajkim nětko přeco hišće tu steja a mi při dźěle přez ramjo hladaja.
Budyšin (SN/bn). Ze zazběhom lětnich prózdnin započa so dohromady 22 młodostnych z Budyšina a Jelenjeje Góry w starobje 14 do 18 lět pod nawodom cyłkownje pjeć fachowcow na prezentaciju „Muzyka sceniczna – Sceniska hudźba“ přihotować. Sobotu a njedźelu chcedźa produkciju w 19 resp. 15 hodź. na jewišću Budyskeho Kamjentneho domu předstajić. Prezentacija je zhromadny projekt towarstwa Kamjentny dom a Ludoweho nakładnistwa Domowina, spěchowany wot europskeho kooperaciskeho programa Interreg Pólska-Sakska.
Wotrow (ŽU/SN). YOUCAT za dźěći bu wčera wjac hač 30 wobdźělnikam nabožneho tydźenja we Wotrowskej cyrkwi předstajeny. W tamnišej wosadźe bydlacy, jako wučer na Serbskim gymnaziju Budyšin mjez druhim předmjet nabožinu podawacy Měrko Pohonč bě knihu do hornjoserbšćiny přełožił. Tydźenja je wona w Ludowym nakładnistwje Domowina wušła. Lektorka LND Weronika Žurowa přepoda přełožerjej dokładowe eksemplary a dźakowaše so jemu za wšu nałoženu prócu a dokładnosć při přełožowanju a slědowacym wobdźěłanju.
Prěnja lětnja filmowa akademija, wuhotowana z podpěru serbsko-němskeje syće Łužycafilm wot filmoweje kooperatiwy Ost a předewzaća Konturprojekt Filmproduktion, je zakónčena. Něhdźe dwaceći filmowcow je so w tym wobłuku na dźěłarničkach wobdźěliło a tam nastate paski minjenu sobotu zjawnje předstajiło.
Zhorjelc (CSTN/SN). Ćežišća akademije, kotruž su w minjenymaj tydźenjomaj w Zhorjelskej bywšej chłódźerni wotměli, běchu mjez druhim filmowa teorija kaž tež dźěłarničce „Serbska kultura a filmowa scena“ a „‚Görliwood‘ a łužiska filmowa scena“. Nimo toho wěnowachu so serbscy, němscy a pólscy wobdźělnicy koncipowanju a zwoprawdźenju paskow w dohromady pjeć žanrach, štož běchu dokumentariski krótkofilm, eksperimentalny film, informaciski film, hrajny krótkofilm a hudźbne widejo.
Budyšin (SN/MWj). Lětnja bara Sundowner na wobydlerskej zahrodźe Serbskeho ludoweho ansambla w Budyšinje je minjeny pjatk wjele wopytowarjam njewšědnje rjany wječor wobradźiła. Organizator Beno Brězan bě sej spěwnu škupinu PoŠtyrjoch a dujersku kapału Tutn & Blasn přeprosył. A tale kombinacija postara so wo wulkotnu zabawu, kotraž hosćom z Radworja, Lejna, Zejic a z mnohich dalšich kónčin drje dołho w pomjatku wostanje.
Hnydom prěni spěw skupiny PoŠtyrjoch z Marekom Rjelku, Benom Hojerom a Rjedźic bratromaj Janom a Krystofom bě mały hit. Na melodiju „Adeste, fideles“ zanjesechu woni mjenujcy móhłrjec sławu na Sundowner. W dwěmaj dźělomaj zaklinča na to wjele pěsnjow, kotrež publikum zwjetša hižo ze zašłych wustupow spěwneho kwarteta znaješe. Někotre dalše pak tón abo tamny připosłuchar dotal hišće słyšał njebě. Tak běchu spěwne runje tak kaž moderaciske poskićenja skupiny přewšo zabawneho razu.
Wjelelětny wuměłski nawoda a choreograf baleta Serbskeho ludoweho ansambla, nošer Myta Ćišinskeho a Myta Domowiny kaž tež z rjadom Ľudovíta Štúra a jako Zasłužbny wuměłc Čěskosłowakskeje wuznamjenjeny Juraj Kubánka je 19. pražnika zemrěł. W mjenje SLA so tule komponist a bywši nawjedowacy dirigent kaž tež kapałnik orchestra Němsko-Serbskeho ludoweho dźiwadła, Łužiskeje filharmonije a SLA Dieter Kempe słowa jima.
Hdyž sej předstajam, zo bě Juraj Kubánka, jako jeho spočatk 1990tych lět zeznach, někak tak stary kaž ja nětko, sym dźensa ćim překwapjeniši, kajki w swojej wotewrjenosći runjewon młodostnje skutkowacy čłowjek połny energije, elana a natykliweje wćipnosće je mi tehdy napřećo stał. Wón słušeše za mnje k małej horstce ludźi, pola kotrychž škrička hnydom přeskoči a hdźež mějach nablaku rjanu wěstosć, zo samsnu rěč rěčimoj.