Njewumysleny zmij bjez apetita na čłowječe mjaso, buršikozna princesna, kotraž ma etiketu aristokratije dospołnje sytu a romantiski ryćer z pozdatnje njespjelnjomnej amuroznej ambiciju tworja njewšědnu trójku, kotraž so chcyjo nochcyjo zwjaza, zo by zajateho naslědnika tróna z putow ursupatora wuswobodźiła. „Kaž w bajce“ njeje tuž najšpatniši titul za dyrdomdejsku słuchohru „za zmužitych wot wosom lět“, kotruž je Załožba za serbski lud jako dwójnu CD wudała. Přebajkojty pak wot Měrćina Wjenka po přikładźe eposa napisany scenarij přiwšěm njeje – za to jewja so we fiktiwnym srjedźowěkowskim swěće někotryžkuli skerje dorosćenym zrozumliwy žort a přewjele referency na towaršnostny diskurs našeho časa. Figury z charakterizowacymi mjenami – tak rěka zmij Miškor Beteigeuze Popjelius, princesna Bachtana (z přizwukom na druhim „a“) a ryćer Mužisław – wotpowěduja jenož spočatnje strukturelnym stereotypam a so w běhu jednanja dale wuwija. Klišeje drje awtor zapleće, ale to jenož, zo by je dekonstruował.