Wjac hač 20 000 kilometrow na dobro dźěći po puću była

Freitag, 22. Dezember 2017
Artikel bewerten
(0 Stimmen)
Knižku „Moje najlubše powědančka wo zwěrjatach“ je Jadwiga Wejšina do serb šćiny přenjesła a rady z njeje tež dźěćom předčita.  Foto: Alfons Handrik Knižku „Moje najlubše powědančka wo zwěrjatach“ je Jadwiga Wejšina do serb šćiny přenjesła a rady z njeje tež dźěćom předčita. Foto: Alfons Handrik

Rentnar a što potom – wuměnkarsku swobodu wužiwać abo wužadanje přiwzać (14)

Někotři njemóža so tohole časa dočakać, tamni zaso nochcedźa scyła na njón myslić – na zastup do renty. Kajke maja wuměnkarjo wjesela abo starosće, to ze seriju „Rentnar a što potom?“ bliže wobswětlamy.

To so ći scyła wěrić njecha, zo je Bu­dyšanka Jadwiga Wejšina za čas swojich mjeztym pjeć lět na wuměnku wjac hač 20 000 kilometrow z awtom po puću była, a to na dobro dźěći w Rownjanskej pěstowarni „Milenka“. Kruta wola a stajna sebjedisciplina, k tomu njechabłaca lubosć k dźěćom a k serbskosći su bytostne kajkosće jeje žiwjenskeho nasta­jenja.

Veröffentlicht in Předźenak
Bitte anmelden, um einen Kommentar zu posten

Neuheiten LND