Dubrjenske bahno, łužiski brunicowy rewěr a serbska rěč, to su jenož někotre temy, kotrež předźěłuje spisowaćelka Andra Schwarz w swojich basnjach. Wona pochadźa z Brětnje-Michałkow (Bröthen-Michalken) a bydli dźensa w Lipsku. Na tamnišim literarnym instituće je literarne pisanje studowała a skutkuje dźensa jako swobodna awtorka a docentka. 2017 je Łužičanka z „Am morgen sind wir aus glas“ literarnje debitowała. Dwě lěće do toho bu wona na 23. open mike (nimo Klagenfurtskeho Myta Ingeborg Bachmann najwuznamniše wubědźowanje nowačkow) za swoje basnje z lyrikowym mytom počesćena a dósta Darmstadtske literarne myto za dorostowych lyrikarjow „Leonce a Lena“. Wo jeje zwisku k łužiskej domiznje, přistupje k Serbam a literarnym tworjenju je so Andreas Kirschke z 38lětnej Andru Schwarz rozmołwjał.
4. oktobra sće na přeprošenje Wojerowskeho wuměłstwoweho towarstwa zhromadnje ze serbskej basnicu Róžu Domašcynej z Budyšina a Uwu Salzbrennerom z Drježdźan na knižnej premjerje antologije „Weltbetrachter“ čitała. Kak sće čitanje we Wojerecach dožiwiła?