Koronakriza je a wostanje wšitkim koparkam a koparjam w Sakskej chětro twjerdy worjech. Hižo wjacore tydźenje žedźa so hrajerjo, trenarjo a towarstwa za kuskom normality. Połoženje so jenož pomału měnja, a prašenje „Kak dale póńdźe?“ wuwabja dźeń a wjetše diskusije. Prezident Sakskeho koparskeho zwjazka (SFV) Hermann Winkler tuž na zamołwitych apeluje a prosy jich wo krutu zwjazanosć.
Hermann Winkler tuž pisa: „Smy wšitcy w historiskej situaciji, kotruž tak w stawiznach kopańcy hišće ženje měli njejsmy a kotraž nas chětro wobćežuje. Najrjeńša pódlanska wěc swěta je lemjena. Najbóle so kriza na naše dźěći wuskutkuje. Wone su hižo wjacore tydźenje w izolaciji. Nimo šule pobrachuje jim druha domizna, sportowe towarstwo. Na wjac hač 60 000 holcow a hólcow w sportowych zjednoćenstwach, dyrbimy nětko tež myslić, hdyž póńdźe wo wolóženja! Naš wulki zaměr měł być, runje dźěći a młodostnych nastupajo, zo so spěšnje na kopanišća wróća.