Spisowaćelej cyle blisko była

štwórtk, 09. junija 2016
artikl hódnoćić
(0 )

Na lětnim dnju 1999 sym sej zaso raz Brězanowu knihu „Krabat oder Die Bewahrung der Welt“ do ruki wzała. Prawy lóšt k čitanju pak njemějach, a njerozsudźena połožich knihu nabok. Při tym napadny mi signatura: „Jurij Brězan 30.3.93“. Tehdy­ běch čitanje z Brězanom dožiwiła. Nětko chcych sej dalši eksemplar wot awtora signować dać, zo bych jón někomu dariła. Jurja Brězanowe telefonowe čisło sym chětře našła, tež zwisk je so mi poradźił. Spisowaćel mje přeprosy, zo bych k njemu do Hornjeho Hajnka při­jěła.

Hdźe pak to leži? Přez Sćijecy, Chrósćicy, Worklecy a Nowu Wjesku dóstach so skónčnje do Hornjeho Hajnka. Jurij Brězan mje hižo wočakowaše, přećelnje je mi hač k płotej zahrody napřećo přišoł, pódla njeho dakl Kifko. Dźiwje mje tón witaše, hewak pak so wot swojeho knjeza njezdalowaše. Mój hosćićel chcyše wědźeć, čehodla chcych z nim runje tónle wosobinski kontakt. To bě chětře prajene. Wašnje jeho powědanja bě mje wosebje jimało, jako čitach knihu „Ohne Paß und Zoll“. Nětko chcych tule knihu dobremu přećelej k narodninam darić, wot awtora za to signowanu. A wón njeda so dwójce prosyć.

wozjewjene w: Kultura
Prošu přizjewće so, chceće-li komentar podać

Serbska debata

nowostki LND