Na kóšty našich wnučkow

pjatk, 01. februara 2019
artikl hódnoćić
(0 )
Marko Wjeńka

Njesłušam poprawom k tym, kotřiž swět jeno přez čorne nawoči widźa. Hladam-li pak na dźěło tak mjenowaneje wuhloweje komisije a wosebje na tydźenja předstajene „wuslědki“, mam wulke wobmyslenja a tójšto prašenjow.

Najbóle so prašam: Zwotkel budźemy po lěće 2038 milinu brać, po tym zo poslednju milinarnju zawru? Změjemy po­tom­ w měrnej zymskej nocy hišće ćopłu stwu, hdyž solarne připrawy njefunguja a wětrniki so njewjerća? Što budźe z płaćiznu miliny? Hižo nětko płaća ludźo w Němskej po wšej Europje najwjace za milinu, štož je předewšěm wuskutk woneje wulkeje politiskeje ofensiwy na dobro wobnowjomnych energijow wokoło lěta 2000. Nětko je kóždemu jasne, zo płaći­zny miliny dale rozrostu, hdyž Němska jadrowe a wuhlowe milinarnje wotpinje a sej tak połojcu wšeje elektroenergije sama rubi. Alternatiwy za tutu formu spušćomneje energije njejsu nihdźe žane spóznajomne. Zo budźe hač do lěta 2038 technika tak daloko wuwita, njech wěri, štóž chce! A zo budźe zwjazkowe knježerstwo ze swojimi přiražkami płaćiznu miliny takrjec kumštnje nisku dźeržeć, mam prosće za rjanu bajku.

wozjewjene w: Rozmyslowane
Prošu přizjewće so, chceće-li komentar podać

Serbska debata

nowostki LND