Drje najwažniše wólby parlamenta w Europje wočakuja zajutřišim, njedźelu, w Madźarskej. Prěni króć po lěće 2010 njeje wuzamknjene, zo wjelelětny ministerski prezident Viktor Orbán swojemu politiskemu wužadarjej – tónraz Péterej Magyarej – podleži.
Zajimawe je, zo su tele wólby za Europu poprawom wažniše dyžli za Madźarow, dokelž pokazaja wšitkim europskim „połdemokratijam“ směr, kotryž na kontinenće hižo mamy abo kiž nam hižo bórze hrozy. Orbán je mjenujcy stworićel tak mjenowaneje iliberalneje demokratije. W běhu šěsnaće lět swojeho knježerstwa je sej wšitke medije podrjadował, nawod wuznamnych firmow mjez swojimi přiwuznymi rozdźělił a so z „čornej wowcu“ Europskeje unije stał, dokelž pěstuje na přikład přećelsku politiku napřećo Ruskej. Wón pokazuje puć knježerjam w Serbiskej, Bosniskej, Słowakskej, Čěskej ... ale nic jenož tam. Pola Orbána pytaja inspiraciju tež Donald Trump, francoscy nacionalisća Marine Le Pen abo němska AfD. Woni (a druzy) prócuja so rozumić, kak je móžno, sej cyły stat podrjadować, tak dołho wuspěšnje knježić a kóžde wólby z wustawowej wjetšinu dobyć.




