Łužiscy ratarjo zhladuja lětsa na skerje srěnje žně
Zdźěr/Radwor/Róžant (SN/BŠe). Žně žita na łužiskich polach su nimale dokónčene. Bórze chcedźa tež kukuricu a běrny dochować. Ale stajnje zaso nawróćace so zliwki a šwihele ratarjow nuzuja dźěła přetorhnyć. Njezadźiwa tuž, zo so woni njewobstajneho wjedra dla starosćeja.
Nječiń wjetšu škodu, hač maš wužitka! Po tymle prawidle dźěła tuchwilu Zdźěrjanska holanska farma. „Pola a łuki su dešća w minjenym tydźenju dla přemokre. Tuž je nam ćežko z dźěłami pokročować“, zdźěli jednaćel agrarneho předewzaća Udo Noack. Na zbožo bě so jim hišće do srjedowneho njewjedra poradźiło rěpik a žito dožnjeć, wón doda. Nětko měli łuki posyc, a hižo přichodny tydźeń chcedźa na honach wokoło Zdźěrje poprawom rěpik wusyć. Hač k tomu dóńdźe, hišće jasne njeje. „Nadźijamy so słónca, zo bychmy zaso na pola móhli“, jednaćel měni. Na 35 hektarach holanska farma lětsa běrny plahuje. Tež te njemóža tuchwilu wobdźěłać. Lěpje wupada to na płoninach, hdźež rosće kukurica. Po suchim nalěću je rostlinam dešć w lěću jara tył, tak zo su suchu periodu zaso nachwatali.