Za wšitkich lubowarjow je kniharnja nadal wotydźenja wot 10 do 18 hodź. wotewrjena. Jeničke wuměnjenje je, zo wužiwaće při nakupje škitny nahubnik.
Jako nowostka je do Smolerjec kniharnje dóšła z nakładnistwa swj. Bena w Lipsku „Bistum Dresden-Meißen 100 Jahre Wiedererrichtung“. W njej stej mjez tójšto dalšimi přinoškami tež dwaj, napisanej wot serbskeju duchowneju dr. Jensa Buliša a Clemensa Hrjehorja. K samsnej hłownej temje 100 lět Drježdźansko-Mišnjanske biskopstwo wuda redakcija Časopisa za sakske stawizny, krajowědu, přirodu a wobswět swoje prěnje čisło Sakskich domizniskich łopjenow 2021. Tu staj mjez dalšimi awtorami dr. Měrćin Wałda a tohorunja dr. Jens Buliš.
Dalše nowowudaće rěka „Wo die wilden Tiere wohnen – Mein Leben als Naturführer in der Lausitz“ wot Karstena Nitscha z nakładnistwa Goldmann. Awtor je swojim wobkedźbowanjam přidał swójske njewšědne wobrazy wo přirodźe a zwěrinje.
Drježdźany/Kamjenc (SN). Skerje pozitiwny wliw ma po zdaću koronapandemija na počesćenja we wobłuku Lessingoweho myta. Sakski kabinet je na swojim wčerawšim posedźenju nowu wersiju statuta Lessingoweho myta wobzamknył, po kotrymž hodźa so město dotal dweju nětko tři Spěchowanske Lessingowe myta spožčić.
„Z tejle změnu móžemy runje w lěće 2021 hladajo na koronakrizu třoch wuměłcow wuznamjenić a jich zdobom podpěrać“, rjekny statna ministerka za kulturu a turizm Barbara Klepsch (CDU). Kaž wona wuzběhny, změje kuratorij tak wěstu fleksibelnosć. Wšako „mjez kreatiwnymi a jónkrótnje namjetowanymi wuzwolić woprawdźe lochko njeje“. Kuratorijej je po nowym statuće zdobom přewostajene, zo za spěchowanske myta předwidźane 15 000 eurow po swojej woli na lawreatow rozdźěli. Hłowne myto je z 20 000 eurami dotěrowane.
Spožčić tři spěchowanske myta město dweju bě kuratorij na posedźenju k pomjenowanju lawreatow Lessingoweho myta namjetował, kaž z přisłušneho ministerstwa rěka.
Strategije za inwentarizaciju lokalnych muzealnych zběrkow kulturneho herbstwa wuwiwać je zaměr dźělneho projekta dr. Roberta Lorenca we wobłuku předewzaća Serbskeho instituta „Hódnoćenje imaterielneho kulturneho namrěwstwa Delnjeje Łužicy w němsko-serbskim konteksće“. Wčera wotmě so prěnja z dweju zakónčaceju dźěłarničkow pod hesłom „Zběrać! A w přichodźe?“.
Choćebuz (SN/CoR). Kak činja to poprawom Wuchodni Frizojo? Wo inspiraciju 17 wobdźělnikow webinara, pochadźacych hłownje z muzealnych zarjadnišćow ze zwjazkarstwa Łužiski muzejowy kraj (ŁMK), je so wčera jednaćelka Muzejoweho zwjazka Wuchodna Friziska dr. Nina Hennig starała. Do toho je koordinator dźěłoweho kruha ŁMK Sven Vogt skrótka wuwiće zběrkow po towaršnostnym přewróće předstajił a dźensniše problemy mjenował: zo maja čestnohamtsce skutkowacy profesionalnje dźěłać, zo njeje jasne, po kotrych kriterijach ma so zběrać a zo digitalna inwentarizacija hišće wšudźe z wašnjom njeje.
Serbska tereministka Carolina Eyckec je we wobłuku 7. sinfoniskeho koncerta Württembergskeje filharmonije twórbu „Wosom počasow“ předstajiła. Něhdźe 1 500 ludźi je koncert online sćěhowało.
Reutlingen (SN/bn). Württembergska filharmonija je ćěleso, kotrež bě na aktualne wuměnjenja dosć derje přihotowane. Format live w interneće wusyłaneho koncerta su hižo před třomi lětami zahajili, w prěnim rjedźe tohodla, zo bychu publikumej zwonka města hudźbu zbližili. Njezadźiwa tuž, zo bě kwalita wčerawšeho 7. sinfoniskeho koncerta institucije zwuk a wobraz nastupajo nadpřerězna. Tež wuměłski wukon móžeše so widźeć dać. Program wopřiješe sinfoniju čo. 3 A-dur Franza Schuberta, sinfonisku baseń „Tapiola op. 112“ Jeana Sibeliusa kaž tež koncert za teremin a orchester „Wosom počasow“ Kalevija Aha. Finski komponist bě twórbu w lěće 2012 za Carolinu Eyckec spisał. W Reutlingenje je jón serbska wirtuozka jako solistka zhromadnje z tamnišej filharmoniju předstajiła. Wosebitosć impresionistisce wobwliwowaneho krucha su pasaže, w kotrychž teremin ćičolenje ptačkow napodobnja.
Budyšin (SN). Za młodych serbskich staršich a jich najmłódšich pjerachow je w LND nětko dalši nakład dawno wupředateje knižki z twjerdeho papjerca „Moje najlubše powědančka wo zwěrjatach“ wušoł. Dwanaće krótkich powědančkow, spisane wot Christy Kempter, je wjelelětna Witaj-pěstowarka Jadwiga Wejšina do hornjoserbšćiny přełožiła.
Što zwěrjata takle wšitko činja, to zhonja najmłódši w dwanaće krótkich powědančkach. W jich srjedźišću stejitej přećelstwo a mjezsobna pomoc. Knižka, přezcyłnje wot Antje Flad barbnje ilustrowana, je za dźěći wot dweju lět.
„Поехали!“ Z tymle wosudnym słowom poda so dźensa před 60 lětami Jurij Aleksejewič Gagarin jako prěni čłowjek do swětnišća. Tehdy 27lětny major powětrowych wobrónjenych mocow Sowjetskeho zwjazka je z pioněrskim skutkom miliony wobydlerjow na cyłym swěće zahorił a w swojej generaciji přeće za do toho časa hišće njeznatym powołanjom kosmonawta zbudźił. Štož ludźom wothladajo wot fachowcow wědome njebě: Wuspěch misije bě wšo druhe hač wěsty. Nošna raketa Wostok, dale wuwita warianta prěnjotnje wojerskeho typa R-7, kotraž bě 1957 satelit Sputnik I jako prěni kumštny objekt do orbita donjesła a tak pozdźišo „napřemoběh do swětnišća“ mjenowanu konkurencu ZSSR a USA na polu slědźenja a technologiskeho postupa wuskutkowała, wopokaza su runja swětnišćowej łódźi samsneho mjena jako chětro njespušćomna; wědomostnicy w kosmodromje Bajkonur běchu wuličili, zo je prawdźepodobnosć zešlachćenja lěta niša hač 50 procentow.