Za ćichim bě skutkował. Bjez njeho pak naš lud njeby swój dźenik měł: Marko Smoler ma nětko čestne městno wosrjedź wšědneje dźěławosće redakcije našeho wječornika..
Budyšin (SN/mb). Prěni šefredaktor serbskeho dźenika – Marko Smoler – je wotnětka ze swojim portretom na kóždym posedźenju redakcije SN přitomny. Na małe swjatočne přijeće na česć Marka Smolerja je šefredaktor Marcel Brauman wčera nimo sobudźěłaćerjow redakcije nawodnicu Serbskeho kulturneho archiwa, dr. Annett Brězanec, zastupjerku Budyskeho Serbskeho muzeja, Andreju Pawlikowu, a jednaćela Ludoweho nakładnistwa Domowina (LND) Symana Pětra Cyža witał. Koleginam a kolegam so za prěnje lěto wšědneho zhromadneho dźěła podźakowawši, skedźbni na wuznam załožerja našeho dźenika: „Na proze dalšeho techniskeho wuwića SN z digitalnej platformu je wažne, zo sej naše žurnalistiske korjenje wuwědomjamy.“
Wot toho časa, zo sym čitać móhł, sym poprawom z fotami Ericha Schutta wotrostł. Staršej běštaj doma we Wětošowje nowinu Lausitzer Rundschau abonowałoj, a jako prěni fotograf a fotoreporter tehdyšeje nowiny SED w Choćebuskim wobwodźe běch fota Ericha Schutta nimale wšědnje w nowinje wuhladał. Wone wotpopadnychu zaćišće z łužiskeho hórnistwa a energijownistwa runje tak kaž z ratarstwa w bjezposrědnym susodstwje wulkich milinarnjow a brunicowych jamow. Tehdy hišće njewědźach, zo pochadźa po wšej Łužicy znaty fotograf z mojeho domizniskeho města, zo běše wón w dźensa tam hišće wobstejacej Petzoldojc „Błótowskej drogeriji“ powołanje fachoweho drogista nawuknył. Tute wopokaza so jako wuchadźišćo za pozdźiše skutkowanje jako fotografa wulkeje łužiskeje nowiny a wobrazoweho chronista žiwjenja předewšěm w dwurěčnej Łužicy. W septembrje 1953 bě pola Lausitzer Rundschau jako fotograf dźěłać započał, w lěće 1994 poda so na wuměnk.
Po skandalu w sćelaku RBB wobzamknu zwjazkowe kraje tuchwilu 4. změnjene statne zrěčenje wo medijach. 20. septembra su to nětko tež w sakskim parlamenće činili.
Drježdźany (SN/MG). Po tym zo bě sakske knježerstwo w aprylu změnam w medijowym statnym zrěčenju přihłosowało, je srjedu tež Sakski krajny sejm tomu přizwolił. W nowym, tak mjenowanym 4. změnjenym statnym zrěčenju wo medijach su so wšitke zwjazkowe kraje na wobšěrne změny wosebje we wobłuku pohórškoweho managementa dojednali.
Medijowy minister Oliver Schenk je sebi toho wěsty, zo „sadźi Sakska z přihłosowanjom za 4. změnjene statne zrěčenje wo medijach jasne znamjo za wjace transparency a kontrole w zjawnoprawniskim rozhłosu“.
Na mjezynarodnym folklornym festiwalu běše Bojan Benić w Chrósćicach hač do nocy po puću – prěni raz słužbnje za naš wječornik. Hišće na probu. Po tym su čłonojo redakcije jeho fota wuhódnoćiwši rozsudźili, jednaćelej nakładnistwa poručić, 36lětneho južneho Serba přistajić. Wot srjedź awgusta dźěła ženjeny nan štyrilětneje dźowki jako fotograf a fotoredaktor w našej redakciji.
So wě, zo je najskerje nowum w stawiznach Serbskich Nowin, zo zastupi kolega do kruha sobudźěłaćerjow dźenika, kiž najprjedy ani serbsce ani němsce njemóže. Wón sam je w swojim požadanju na to skedźbnił: „Moja maćeršćina je serbochorwatšćina, a tohodla nimale wšě wuchodnoeuropske rěče derje rozumju.“ Nawjazujo na tute zmužite wuprajenje so Bojan kóžde ranje na posedźenju redakcije prócuje, mjezsobne dorěčenja sćěhować. Hdyž tola jónu ze zrozumjenjom klaca, pomhamy sebi z jendźelšćinu, a něšto słowow němsce Bojan wězo móže. Priorita ma pak nětko nawuknjenje serbšćiny, a tohodla Bojan tež prawidłownje póndźelu na kurs chodźi.
Tež dźensa je wona na tutu a třeću stronu aktualneho wudaća našeho wječornika hladała, doniž njeje so nowina na puć do čitarstwa podała. 31lětna layouterka ma nimo stron wšědneho dźenika tež Dźěćiznak, nawěški a Rozhlad nic jenož optisce na starosći. Wšako hlada maćernorěčna Serbowka tež sobu na napisma a teksty, zo by k rěčnej kwaliće přinošowała. Tak hdys a hdys njezrozumliwe sady markěruje, zo bychmy při přehladanju stron a korekturach artiklow hnydom widźeli, hdźež dyrbimy so hišće wosebje gratu přimać.
Zo so Kathrin z wosebitym zapalom zestajenju rozprawow wo sporće wěnuje, njeje žanoho dźiwa: Wona je horliwa sportowča a hraje mjeztym dźesać lět wolejbul w towarstwje Viktoria Worklecy. Kathrin běše sobuzałožerka holčeho mustwa „Dźiwje micki“. Hdyž ličba hrajerkow hižo njedosahaše, su před pjeć lětami z cyłkom z Pančic fuzioněrowali. Dwě lěće trenowaše mustwo holčeho dorosta. So wě, zo w lěću rady bičwolejbul hraje. To pak njeje wšo: Kathrin ma c-licencu sudnicy, z kotrejž smě samo na krajnej runinje hwizdać.
Do redakcije Serbskich Nowin loni nazymu zastupiwši je Milan Pawlik započał, sej cyle staru wosobinsku žiłku znowa wotkryć. Hižo na šuli běše jemu najlubša zaběra, w serbšćinje a němčinje při pisanju nastawkow swoje myslički do logiskeho a formalneho porjadka přinjesć. Najprjedy pak wjedźeše jeho puć po maturje 1991 na tehdom hišće „Serbskej rozšěrjenej wyšej šuli“ do Ratingena blisko Düsseldorfa. Milan bě so za ciwilnu město wojerskeje słužby rozsudźił a dźěłaše jako pomocny hladar w geronto-psychiatriskej chorowni. Po tym so do Berlina poda. Multikulturna metropola inspirowaše młodeho Serba, formy wosobinskeho wuměłskeho wuraza wuspytować. To so wosebje w molerstwje a rysowanju kaž tež na polu grafiki a elektroniskeje hudźby na kompjuteru stawaše. Swoje žiwjenje financowaše z dźěłom w domjacym zastaranju chorych.