Profesorka na wuměnku Lucija Hajnec dźewjećdźesatnica
Serbska wědomostnica prof. Lucija Hajnec swjeći dźensa swoje dźewjećdźesaćiny. Hladajo na tule šwarnu ličbu profesorka na wuměnku lochko zdychnywši přeradźi, zo njeje „sprawnje prajene z tym ličiła, tajku starobu docpěć. Běchu tajke a hinaše časy, druhdy bě napinace, druhdy wužadace, hdys a hdys sym na tym dwělowała, zo swoje nadawki zmištruju. Přiwšěm je tajkile jubilej něšto rjane – dołhož sy čiły a swět kołowokoło rozumiš.“ W tym nastupanju je w lěće 1929 w Zdźěri rodźena dźowka wučerja Józefa Hajny woprawdźe dosć hibićiwa – dušinje kaž tež ćělnje. Na čitanjach w Budyskej Smolerjec kniharni ju často wuhladaš. Za Maćicu Serbsku a Zwjazk serbskich wuměłcow so wona dale angažuje. Zajimowana sćěhuje wona aktualne towaršnostne a kulturne wuwiće we Łužicy a zwonka njeje, při čimž kładźe wona wosebitu kedźbnosć na serbske aspekty. Dokładnje a swěru přečita sej tudyše nowinske publikacije a słucha Serbski rozhłós. Ani póndźelne wusyłanje za młodźinu Radijo Satkula njeje jej njeznate.