Wjac hač 20 000 kilometrow na dobro dźěći po puću była

pjatk, 22. decembera 2017
artikl hódnoćić
(0 )
Knižku „Moje najlubše powědančka wo zwěrjatach“ je Jadwiga Wejšina do serb šćiny přenjesła a rady z njeje tež dźěćom předčita.  Foto: Alfons Handrik Knižku „Moje najlubše powědančka wo zwěrjatach“ je Jadwiga Wejšina do serb šćiny přenjesła a rady z njeje tež dźěćom předčita. Foto: Alfons Handrik

Rentnar a što potom – wuměnkarsku swobodu wužiwać abo wužadanje přiwzać (14)

Někotři njemóža so tohole časa dočakać, tamni zaso nochcedźa scyła na njón myslić – na zastup do renty. Kajke maja wuměnkarjo wjesela abo starosće, to ze seriju „Rentnar a što potom?“ bliže wobswětlamy.

To so ći scyła wěrić njecha, zo je Bu­dyšanka Jadwiga Wejšina za čas swojich mjeztym pjeć lět na wuměnku wjac hač 20 000 kilometrow z awtom po puću była, a to na dobro dźěći w Rownjanskej pěstowarni „Milenka“. Kruta wola a stajna sebjedisciplina, k tomu njechabłaca lubosć k dźěćom a k serbskosći su bytostne kajkosće jeje žiwjenskeho nasta­jenja.

wozjewjene w: Předźenak
Prošu přizjewće so, chceće-li komentar podać

Serbska debata

nowostki LND