Za swoje disertaciske dźěło je bywša šefredaktorka Rozhlada, kotraž nětko w Južnym Tirolu bydli, wo wužiwanju serbšćiny w swójbach Hornjeje Łužicy slědźiła. To je prěnje tajke přepytowanje w serbskim konteksće. Wčera je wona wědomostne wupłody zakitowała.
Waršawa (CoR/SN). Na Waršawskim Instituće za slawistiku Pólskeje akademije wědomosće (IS PAN) je wčera bywša šefredaktorka Rozhlada Sara Mičkec wuspěšnje swoje doktorske dźěło zakitowała. Pod titulom „Negotiating language practices and policies in Sorbian-German families in Upper Lusatia“ předstaji wona wuslědki sociolinguistiskeho přepytowanja wo tym, kak serbsko-němske swójby w Hornjej Łužicy rěčnu praksu a politiku mjez sobu wujednawaja.
Lětacej tonušce na módrojtej knižnej wobalce bližitej so titulej. „Mosty přez morjo“ rěka prěnička Sylwije Šěnoweje. Jako awtorka prozowych tekstow je nam hižo dlěje znata z antologijow, kaž na přikład „Paternoster“, „Hodownikowanje“, „Susodźa“ abo „Mlóče“. Tež w njedawno wušłej zběrce za młodostnych „Prěni raz“ je z powědančkom zastupjena. W lěće 2009 wudoby sej wona druhe myto Literarneho wubědźowanja Ludoweho nakładnistwa Domowina a Załožby za serbski lud. Marka Maćijowa je zběrku jako lektorka ze zwučenej profesionelnosću přewodźała.
Prěnja swójska kniha Sylwije Šěnoweje wobsahuje basnje wot 2013 do 2023. Zapřijate su zdobom přebasnjenja štyrjoch lyriskich twórbow Wisławy Szymborskeje. Wone dótkaja so prašenjow žiwjenskeho byća. Přichilnosće, wahanja, sony, žadosće abo zhubjene kupy su temy, kotrež namakamy tež w tekstach Sylwije Šěnoweje.
Z knižneho titula jewi so w jeje basnjach wjacekróć słowo „morjo“. Wobraz morja bjez mjezow a začuće daliny – to wabi, změruje a animěruje.