Bywši šefredaktor Noweje doby Sieghard Kozel prěje, zo „steješe redakcija pod censuru“. By to był jenički statnje dowoleny printmedij w NDR, kiž njeje podležał censurje. Zo to njewotpowěduje woprawdźitosći, da so na zakładźe stawizniskich faktow dopokazać. Konkretne přikłady, kak je censura w Serbach fungowała, su za Nowu dobu podawali kpł. Šćěpan Delan (Rozhlad 1/1993), za Pomhaj Bóh f. Jan Malink (PB 2/1990) a za Katolski Posoł f. Měrćin Wićaz (KP 11/1990). Bohužel njeje pisomne zawostajenstwo redakcije Noweje doby w Serbskim kulturnym archiwje zachowane. Wone je so prawdźepodobnje w času politiskeho přewróta 1989/90 zničiło.
Jako šesty zwjazk knižneje edicije „Lužickosrbská poezie“ je zašły tydźeń nowa basniska zběrka w Serbach derje znateho basnika Milana Hrabala wušła.
Warnoćicy. Nowostka rěka „Je lepší se neloučit“ (Lěpje je so njerozžohnować) a to je poprawom hižo druha zběrka awtora Milana Hrabala, kotraž je direktnje ze Serbami zwjazana.
Lipsk. „Diferenca a přisłušnosć: indigene a awtochtone narodne mjeńšiny w europskich kónčinach w změnje“ bě hesło mjezynarodneje konferency MINREG 2025, kotraž je so minjeny tydźeń wot štwórtka do soboty w Lipsku wotměła. Leibnizowy institut za krajowědu (IfL), geografiski institut Lipšćanskeje uniwersity a Braniborska Techniska uniwersita Choćebuz-Zły Komorow su ju w kooperaciji ze Serbskim institutom (SI) wuhotowali.
Malešecy (SN/bn). Trójnu premjeru připowědźi rěčny motiwator Lucian Kaulfürst minjeny pjatk w Malešanskim hosćencu „Wódny muž“. Najprjedy předstaji wón Hagena Juracka jako nawodu znowazałoženeho towarstwa Nadźija. Zjednoćenstwo, kotrež nawjazuje na w lěće 1914 wutworjene a 1936 zakazane towarstwo ze samsnym mjenom, chce serbšćinu a serbsku kulturu w kónčinje šěrić, kotraž bě wot časa němskeho kejžorstwa a je zdźěla do dźensnišeho serbstwu napřećo skerje wotchilena. Aktualnje přisłuša towarstwu 15 čłonow.
Redakcija Serbskich Nowin ma wot spočatka nowembra noweho kolegu: Lukáš Novosad, dźesać lět předsyda towarstwa čěskich přećelow Serbow „Společnost přátel Lužice“, je poł městna redaktora přewzał. Žurnalist piše hižo dwě lěće kolumnu „Z čěskim wóčkom“, tuchwilu je nimo toho redaktor časopisa „Týdenik Echo“ a na podcasće „Hej, Slované“ sobu dźěła. Ze žonu Hanu, synom Hynekom (14), dźowku Dorotu (11) a kocorom Sigismundom bydli w sewjernej štwórći Prahi. Wot tam je dźakowano bliskej awtodróze za dwě hodźinje w Budyšinje, přiwšěm so tež digitalnje na našich rańšich posedźenjach wobdźěla. Po serbiskim fotografje Bojanje Beniću je Novosad druhi kolega bjez němskeho staćanstwa. Něhdyši sobudźěłaćer za zjawnostne dźěło Narodneho dźiwadła w Praze a wudawaćel bibliofilnych knihow ma bohate nazhonjenja z wužadowacymi ludźimi. Dźewjeć lět dźěłaše jako kubłar młodych mordarjow a namócnikow, doniž so awtistam njepřiwobroći.
Pod nadpismom „Co by nadejšła? Slawischer Klang goes Bigband?“ wotmě so minjenu njedźelu njewšědny koncert na žurli Serbskeho ludoweho ansambla w Budyšinje. Wšako je skerje wuwzaće, zo zaklinča na tajkimle zarjadowanju wšitke wokalne twórby regularneho programa bjezwuwzaćnje prěni raz. Interpretowali su je spěwarka Lena Hauptmanojc, skupina Dresden Bigband kaž tež smyčkarjo SLA pod nawodom Michi Winklera.
Na podijowu diskusiju k temje „Trjebani, ale tež witani“ w rozmołwnym rjedźe „SachsenSofa“ stej wčera Katolska akademija Drježdźansko-Mišnjanskeho biskopstwa a Sakska ewangelska akademija zhromadnje z Wojerowskej ludowej šulu a tamnišim měšćanskim muzejom na Wojerowski hród přeprosyłoj.
Wojerecy (AK/SN). Na diskusijnym podiju sedźachu: Afghaničanka Naija Karimi za Wojerowske towarstwo Immigrants Network, městopředsydka frakcije SPD w sakskim krajnym sejmje Laura Stellbrink a wědomostnik Němskeho centruma za integraciske a migraciske slědźenje w Berlinje dr. Niklas Harder. Naija Karimi běše před štyrjomi lětami we Wojerecach nowu domiznu namakała. Nimo intensiwnych integraciskich kursow je po jeje nazhonjenjach rěč wažny kluč za wuspěšnu integraciju, tak podšmórny w diskusiji. W swojej domiznje wuwučowaše na Goethowym instituće w Kabulu němčinu. Z tym pokročuje tež dźensa na Wojerowskej ludowej uniwersiće. Nimo toho je wona wukubłanje na běrowowu překupču w firmje Lausitzer Grauwacke tzwr we Wóslinku zahajiła.
Böhlen (MBc/SN). W měsće Böhlen wosrjedź bywšich brunicowych jamow južnje Lipska přihotuja klankodźiwadło w němskej, hornjo- a delnjoserbskej rěči. „Krabat zemrěje“ abo „Krabat stirbt – Zauberstück für Stabpuppen und Drehleier“ rěka skerje swobodna interpretacija maćizny kołowokoło powěsće wo „dobrym serbskim kuzłarju“, kotruž chce wuměłstwowe duwo schoenbrodtkuerschner přichodnje premjernje předstajić.
Klankar Moritz Schönbrodt je awtor krucha a jón zhromadnje z hudźbnikom Johannesom Kürschnerom inscenuje. Klankodźiwadźelnica Linda Fülle wudospołnja team, kotryž so na eksperimentalne wašnje z powěsću wo Krabaće zaběra. W starej blidarni su sej swójsku dźěłarnju wuhotowali a tam kulisu, figury a rekwizity zhotowili. Žadyn z nich z Łužicy njepochadźa, z někotrymžkuli Serbom pak su so hižo zeznajomili. Wšitcy znaja „Krabata“ Otfrieda Preußlera ze šulskeho časa, za inscenaciju pak zdachu so jim twórby Jurja Brězana wo wjele kmańše być. Tak nastaty scenarij wotbłyšćuje w dobrej hodźince pućowanja Krabata po swěće a přez časy.