Klasiski koncert na předwječoru Němsko-serbskich wikow přirody w Stróži měješe minjeny pjatk slěborny jubilej. Čas je so minył, „ideje, lóšt a zaměrnosć“ po słowach Siegharda Kozela, zastupjerja sobuhosćićelskeho Domizniskeho towarstwa Radiška, popušćili njejsu. „Smy ideju a projekt pěstonili kaž małe dźěćo. Koncert je kulturny podawk. Što by było, njebychmy-li tutu ideju měli“, so wón na spočatku lětušeje „Serenady w zelenym“ prašeše. Z wida zarjadnistwa biosferoweho rezerwata Hornjołužiska hola a haty je to „cyle wažne zarjadowanje“, rjekny referatnica Susanne Bährisch.
Jubilejny rěčnik bě Lipšćanski spisowaćel Clemens Meyer z titulom: „Indianojo w Sakskej – Wo mytach a dajacych sonach“ . Wuznawacy so jako Saksa porěči w połnje wobsadźenej Kamjenskej cyrkwi swj. Hany.
Kamjenc (SN/HaJ). Roland Dantz, wyši měšćanosta Kamjenca, powita publikum wčera z parablu wo wjelkomaj, kiž pječa w čłowjeku bydlitaj a wojujetaj, poćahujo so na Gottholda Ephraima Lessinga. Wot 2014 přeprošuje Centrum za recepciju Lessinga awtorki a awtorow, so do myslow sławneho syna města zanurić a za wotmołwami na prašenja přitomnosće pytać. Michael Hametner, kiž je mnohim wopytowarjam jako zarjadowar rjadu znaty, poda zawod do biografije a tworjenja rěčnika.
Dźensa před sto lětami, 13. požnjenca 1923, narodźi so we Wuježku pola Wósporka Arnošt Kowar do serbskeje ewangelskeje ratarskeje swójby. Po wójnje sta so z přistajenym měšćanskeho zarjadnistwa w Lubiju. Čestnohamtsce bě Arnošt Kowar tehdy městopředsyda Domowinskeje skupiny Lubij ze 120 čłonami. W nalěću 1948 nawabištaj Pawoł Nedo a Božidar Dobrucki jeho za sobudźěło hakle w meji wutworjeneho Serbskeho zarjada po schwalenju Serbskeho zakonja přez Sakski krajny sejm. Kowar je Dom za serbske ludowe wuměłstwo sobu wutworił. W lěće 1958 so wón hłownje sobu zasadźowaše za akciju „My smy tak bohaći“, kotruž bě Domowina do žiwjenja zwołała. Wón a dalši Domowinjenjo zběrachu rědke eksponaty našeje materielneje kultury. Zdobom zapisowachu a natočichu na zynkopask dopomnjenki staršich Serbow wo nałožkach, tradicijach a wjesnych swjedźenjach.
10. požnjenca před 25 lětami zemrě w Budyšinje přełožowarka, rěčewědnica, awtorka a aktiwna spěchowarka serbskeho kulturneho žiwjenja Kata Malinkowa. Na Budyskim Michałskim pohrjebnišću nańdźe poboku mandźelskeho Pětra swój posledni wotpočink. Wona bě so 1. meje 1931 zhromadnje ze sotru Hanu swójbje wučerja Mikławša Cyža w Baćonju narodźiła. Dwójnikaj wotrosćeštej w serbskej katolskej swójbje a staštej so pozdźišo wučerce. Sotra Hana bě so na wučerja Žura wudała a bydli nětko hišće w Baćonju. Kata bě wot lěta 1946 do 1950 na gymnazijach w Českej Lípje, we Varnsdorfje a w Liberecu a je po tym w Budyšinje maturowała.