Wo lětušim Serbskim cyrkwinskim dnju 17./18. meje w Husce pod hesłom „Spěwajće Knjezej nowy kěrluš“ je so Marcel Brauman z Matom Krygarjom, předsydu Serbskeho ewangelskeho towarstwa, rozmołwjał.
Na koho so Serbski cyrkwinski dźeń měri, kotrych wopytowarjow wočakujeće?
M. Krygaŕ: Sobotu steji přednošk z čitanjom dr. Roberta Lorenca wo Husčanskej wosadźe w Mukowej statistice Łužiskich Serbow w srjedźišću. Z tym chcemy wosebje tamnišim wosadnym pokazać, zo maja žiwe serbske stawizny, na kotrež móhli nawjazać. Tomu so swačina, bjesada a němska Boža słužba w cyrkwi z fararjom Thomasom Schädlichom přizamknu. Za sobotniše zarjadowanja, kotrež serbski superintendent Krystof Rummel w 15.30 hodź. w awli Powołanskeho gymnazija zahaji, wočakujemy něhdźe 30 zajimcow, za njedźelu wězo wjac.
Druhi dźeń, njedźelu, ma potom bóle nadregionalny wuznam?
17lětny Korla Baier je wčera w přednošku na Serbskim gymnaziju swoje dźěło wo předčitanskej funkciji w serbšćinje zakitował. Vanessa Žurec je so z nim wo jeho kompjuterowym rěčnym programje rozmołwjała.
Kotre funkcije ma twój program?
K. Baier: App rěka Bamborak a wona móže hornjoserbski tekst do rěčaneje rěče přetworić – potajkim rěčnu syntezu za hornjoserbšćinu wukonjeć. Wona je za wšitkich Serbow wuwita a wězo tež za serbsce wuknjacych. Sym wjetši dźěl sam programěrował – předewšěm štož app-strukturu, design a integraciju rěčneje syntezy nastupa. Wosebje pak při zběranju datow dóstawam podpěru wot Rěčneho centruma WITAJ a Załožby za serbski lud.
Kak dołho dźěłaš hižo na programje a kotre wužadanja sy dyrbjał zmištrować?
K. Baier: Wuwiće je někotre lěta trało
Čestnohamtske dźěło w najwšelakorišich wobłukach je za naše wšědne žiwjenje kaž kołmaz, bjez kotrehož wjele fungowało njeby. Bjez ludźi, kotřiž so w dobrowólnej wohnjowej woborje, w domizniskich towarstwach, wjesnych klubach, drastowych a rejwanskich skupinach a nic na kóncu tež w Domowinskich skupinach angažuja, by nas wobdawacy swět chudši był. Smy so dawno na to zwučili, zo mamy mjez nami bohudźak dosć ludźi, kotřiž naš wšědny dźeń wobohaćeja.
Spěwotwórc Bernd Pittkunings je so w diskusiji wo studiji, po kotrejž je pozdatnje jenož 50 do 100 ludźi, kotřiž delnjoserbšćinu na wysokim niwowje nałožuja, w Nowym Casniku słowa jimał. W nastawku je tež na namjet fararja Herberta Nowaka z 1980tych lět nawjazał, delnjoserbšćinu jako dialekt hornjoserbšćiny wobhladować. Marcel Brauman je so z nim rozmołwjał.
Što by z Twojeho wida tajka změna rěčneho sebjerozumjenja – dotal dźe płaći: jedyn lud, dwě rěci – wuwiću delnjoserbšćiny wunjesła?
B. Pittkunings: Pola delnjoněmsce rěčacych móžeš hižo někotre lěta wobkedźbować, zo zajim pola srjedźneje a młodeje generacije za swoju regionalnu rěč přiběra. Za čas fararja Nowaka płaćeše delnjoněmčina skerje jako narěč, dźensa je jako swójska rěč připóznata. Ale moje přispomnjenje w Nowym Casniku bě w zwisku z wuwićom delnjoserbšćiny ironisce měnjene.
Móranja na dróhach w Radworju ze žadanjom „Žony na konje“ a plakat ze samsnym napisom mjez Čornym Hodlerjom a Radworjom – wšo to je so jutrowničku skradźu přewjedło. Škoda, zo potrjechene žony a holcy rozmołwu ze zamołwitymi procesiona do toho pytali njejsu. Plakat a móranja njejsu dialog, ale diletantiske postupowanje. To je mjenujcy wobraz, kotryž so hosćom a wobydlerjam wo Radworju zašćěpi, hdyž na minjene jutry mysla.
Stat je dźensa moloch, a wolerjo to tak chcedźa. To piše w tydźeniku DIE ZEIT jeho něhdyši šefredaktor. Nastork jemu bě, zo němski stat mjeztym połojcu hospodarskeho wukona (tukrajneho bruttoprodukta, BIP) kasěruje, ale ludźo a wšě strony – nimo zwrěšćeneje FDP – sej dale a wjac staraćelstwa žadaja. Tónle materielny trend so wězo na naše myslenje wuskutkuje. Hižo Karl Marx dźě wědźeše: Byće postaja wědomje. To pak dźensniši dźeń ani lěwicarjo njewědźa, kotřiž prěduja, zo dyrbiš prawe zmyslenje měć a „politisce korektnje“ rěčeć a pisać.
Na spočatku křesćanstwa njeje so Jězus z wazalemi romskeho knjejstwa dojednał, ale je zwěsćił, zo jeho mócnarstwo njeje z tutoho swěta. Jeho wučomnicy tworjachu cyłk, kotremuž bychu dźensa „sekta“ rěkali. Ale jich zakładne mysle běchu tajke inowatiwne, zo lěttysacaj pozdźišo zrowastanjenje, přewinjenje stareho swěta jako najwyši swjedźeń swjećimy. A Serbja maja profil jako jutrowny lud z wobrjadami, kotrež skutkuja, jako bychu z njebjes na zemju přišli.
Spočatk měrca je sakski kultusowy minister Conrad Clemens (CDU) 21 naprawow namjetował, z kotrymiž chce ličbu wupadnjenych wučbnych hodźin na šulach znižić. Kak wučerjo na to zhladuja? Milan Pawlik je so wučerja na Budyskim Serbskim gymnaziju Damiana Dyrlicha woprašał.
Kotry abo kotre z 21 namjetow maće z hladanišća wučerja za spomóžny/-e?
D. Dyrlich: Za jara dobry mam namjet přidatnych poskitkow w šulskej praksy za wučerjow w studiju. Po mojich nazhonjenjach praktiske nazhonjenja w času referendariata za młodeho wučerja njedosahaja. Wězo pak dyrbjeli na to dźiwać, zo so tajke praktikumy prosće za wurunanje personalneje nuzy njeznjewužiwaja a zo maja studenća w tutym času nazhoniteho wučerja-mentora poboku.
Na kotru naprawu zhladujeće wosobinsce kritisce?
D. Dyrlich: Mjenować chcył tu wotstronjenje wurunanskich tydźenskich hodźin za wučerjow, kotřiž přewozmu pódlanske, přiwšěm pak wažne nadawki, n. př. wobstarowanje techniki na šuli. Kak tajke wažne nadawki zmištrujemy, jeli je nichtó wjace přewzać nochce, je wulke prašenje.
„Düütschland word neet armer dör anner Spraken, Düütschland word rieker, un doarup motten wi stolt ween.“ Z tymile słowami zjimaše zapósłanc Zwjazkoweho sejma Johan Saathoff před něhdźe sydom lětami swoju narěč, z kotrejž so – čile a bjezposrědnje mjez delnjoněmčinu a němčinu měnjejo – namjetej pozdatnje alternatiwneje politiskeje strony spřećiwješe, kotraž chcyše („splažnje njeneutralnu“) němčinu jako krej-, pardon: krajnu rěč do zakładneho zakonja zapisać. Njehladajo na to, zo je stronje kopica tam jewjacych so paragrafow smorže a zo je tež dla toho „podźělnje zawěsćeneho razu prawicarsko-ekstremistiska“, dokelž so aktiwnje za „wotstronjenje wustawoprawniskeho porjada“ zasadźuje: Što drje by so stało, by-li so tajkele postajenje zwoprawdźiło? Byrnjež wjacore uniwersity Němskeje němčinu eksplicitnje jako wučbnu a/abo publikacisku rěč definowali, stawa so jendźelšćina dźeń a bóle z naslědnikom łaćonšćiny jako rěč akademiskeho swěta – tež w kubłanišćach, kotrychž statuty wotpowědny pasus wopřijimaja.
Budźe wójna? Kajke to prašenje? W mnohich krajach swěta knježi tuchwilu hrózba. W centralnej Europje mějachmy tójšto lět měr. Tola kajki wón běše? Běše wón wěsty? Samozrozumliwy? Wobkedźbujo dźensnišu Europu praju, zo su sony wo tym, druhemu njeprawosć předchadźacych generacijow na swojim narodźe wotpłaćić, lětdźesatki drěmali. Nětko pak pjelnja so tute sony ze žiwjenjom, zdadźa so stać woprawdźitosć.
Wo kotrym serbskim šulstwje sonimy, to je tema 2. serbskeje debaty jutře w Radworskim hosćencu Meja. Moderatorka debaty Bianka Šeferowa je so ze zastupjerku podija, kubłanskej referentku Domowiny a předsydku Radworskeje staršiskeje iniciatiwy Katrin Suchec-Dźisławkowej, rozmołwjała.
Po prěnjej debaće loni w Chrósćicach, budźe tež lětsa debatu wo serbskim šulstwje. Kak wažne je, zo so ze serbskim šulstwom zaběramy?
K. Suchec-Dźisławkowa: To je jara wažne. Bjez serbskeho šulstwa a serbskeje rěče njebudźe serbstwo wobstać. To bě hižo před 100 lětami tak a dale płaći. Za nas je serbske kubłanje bytostne a njesměmy je z wočow zhubić, předewšěm šulstwo w kombinaciji ze serbskej rěču.
Jako referentka Domowiny maće prawidłownje kontakt k šulam. Su problemy wšudźe samsne?