Wo tym rozsudźić, kotre dźěćo wě najlěpje čitać, je wobćežny nadawk. Derje čitać móc wšak k přećam kóždehožkuli dźěsća słuša. Što pak rěka w tymle konteksće „derje“ abo „najlěpje“ čitać móc? A njeje wažnišo, zo dźěći scyła čitaja? Wjacore razy sym na zarjadowanju Rěčneho centruma WITAJ pobyła, na kotrymž měrja so šulerjo 3. lětnika w čitanju serbskeje literatury. A kóždy króć sym wobdźiwała jury, zo je dobyćerjow scyła zwěsćiła. Ja nochcyła a njemóhła rozsudźić wo tym, kotre dźěćo je „najlěpje“ čitało. Přiwšěm je mi jasne, zo dyrbi jury rozsud tworić. Tuž je lětsa, runje tak kaž wšitke lěta do toho, na kóncu prawje rozsudźiła – přetož abo prajimy lěpje nažel, móže jenož jedna abo jedyn dobyć.
W našim kraju budźe lětsa zaso raz lud ličeny. Hinak pak hač pola swjateju Marije a Józefa, kotrajž dyrbještaj so do Betlehema na puć podać, přińdu dźensa ludźo do domu a so će prašeja, kak wulke je twoje bydlenje, do kotreje šule twoje dźěći chodźa, kelko měsačnje zasłužiš a bóh wě što hišće wšo wědźeć chcedźa. Štó dyrbi tele daty wo sebi přeradźić, je hižo postajene. Mnóstwo potrjechenych wobliči so po ličbje wobydlerjow w komunje. W gmejnje Pančicy-Kukow je jich na přikład 823, w Chróšćanskej 467.
Zo su tajke daty za wěste statistiske wobličenja trěbne, na tym lědma štó dwěluje. Problematiske je, zo su trěbni dobrowólni pomocnicy, kotřiž dyrbja k ludźom domoj hić a so jich wuwoprašować. Za to dóstanu woni 450 eurow zarunanja. A runje tajkich pomocnikow namakać wopokaza so jako ćežke. Lědma štó je po wšěm zdaću zwólniwy, so ludźi we wsy – snano samo susodow – za jara wosobinskimi naležnosćemi prašeć, byrnjež hišće tak zaručene było, zo ma so wo zwěsćenych datach mjelčeć. Kóždy čłowjek drje je přirodnje kusk wćipny, ale něhdźe je tež raz wěsta hranica docpěta.
Formulacija nastupajo rozprawu wo połoženju serbskeho ludu w Swobodnym staće Sakskej w tudyšim Serbskim zakonju jeničce nadawk wopisuje. Wo tym, zo měli dopóznaća z dokumenta prawje bórze jednanja politisce zamołwitych sobu postajeć, w zakonju žana rěč njeje.
Štyri rozprawy su sakske knježerstwa na kóncu wólbnych periodow předpołožili a za to předewšěm z opozicije tójšto kritiki žnjeli. Bjezposrědnje na to reagować njebě zapósłančam a zapósłancam Sakskeho krajneho sejma scyła móžno. Hižo pjatu serbsku rozprawu z lěta 2017 mějachu parlamentownicy prjedy w rukomaj. Za nowu, šestu, pak podachu frakcije CDU, Zwjazka 90/ Zelenych a SPD termin, kotryž jim zmóžni woprawdźe jednać. A tón je jara nuzny, kaž bě na debaće krajneho sejma předwčerawšim, na dnju 74. róčnicy schwalenja prěnjeho Serbskeho zakonja 23. měrca 1948, słyšeć.
Znajeće spěw „Ein Lied geht um die Welt“, kotryž bě w meji 1933 w filmje ze samsnym titulom prěni króć zaklinčał? Lětsa zwjazuju jón z basnju, kotraž ma nimale samsne nadpismo, mjenujcy „Ein Gedicht geht um die Welt“. Z kotreje přičiny to činju? Sprěnja so awtor basnje, słowjensko-korutanski nakładnik Lojze Wieser, němsce a słowjensce praša, dokal dźemy? Zdruha je krótke duchowne rozestajenje z byćom čłowjestwa mjeztym wjac hač 180 króć w nimale 140 rěčach, narěčach a dialektach w blogu awtora publikowane. Střeća je baseń tež do hornjo- a delnjoserbšćiny přełožena.
W rozprawnistwje z městow a gmejnow Hornjeje Łužicy dožiwjamy tele dny zajimawy čas, kiž so jenož kóžde sydom lět wospjetuje. Dokelž w mnohich komunach lětsa w juniju noweho měšćanostu abo nowu měšćanostku resp. noweho wjesnjanostu abo nowu wjesnjanostku wola, strony a wolerske zjednoćenstwa nětko swojich kandidatow a swoje kandidatki nominuja. Někotryžkuli dotalny šef gmejny znowa nastupi. Tu a tam pak wuhladamy přichodnje tež nowe wobliča, na přikład w Hamorskej gmejnje, hdźež dotalny wjesnjanosta Achim Junker po njedawnym swójskim připowědźenju k wólbam hižo njekandiduje.
„My a Serbja smy njedźělomni“ – pod tymle nadpismom spisach w lěće 2016 swój interview z ruskim wulkopósłancom Wladimirom M. Grininom w SN. Rozmołwa wotmě so we wobłuku prapremjery 5. sinfonije „Stalingrad“ Hinca Roja a serbskeho kulturneho wječora w Berlinskim wulkopósłanstwje Ruskeje federacije. Dwě lěće do toho bě Ruska połkupu Krim anektowała, a to jako reakciju na proeuropske protesty na Kijewskim Majdanje. Sym so tehdy wulkopósłanca prašała, čehodla su na Krimje prawo ludow łamali a čehodla njesmě so Ukraina swobodnje za Europsku uniju rozsudźić? Ně – a to, hačrunjež su we mni na Lipšćanskich knižnych wikach 2013 słowa tehdyšeho direktora Kijewskeho kulturno-slědźerskeho centruma Wasila Čerepanina wo jich wojowanju na Majdanje wulki zaćišć zawostajili: „Wo europskich hódnotach kaž demokratiji a swobodźe njediskutujemy jenož na konopeju, ale woprujemy za nje tež swoje žiwjenje.“ Zo tomu tak bě a je, to smy wšitcy mjeztym rozumili – přepozdźe.
Mamy wójnu. Wčera je Ruska swoju susodku – njewotwisnu Ukrainu – nadpadnyła. Krótko do toho bě so ukrainski prezident hišće direktnje w ruskej rěči na susodny kraj wobroćił. Po wšěm zdaću bě ruska agresija w tym času hižo zaběžała.
Prawje je, zo wójna na Ukrainje poprawom hižo wosom lět traje. Přiwšěm dyrbimy rozeznawać mjez chaosom tehdy, kotryž je Ruska wužiła, zo by sej strategisce wažnu połkupu Krim zawěsćiła, a mjez dołhodobnje přihotowanej połnej ataku na – za regionalne poměry – relatiwnje stabilnu demokratiju.
Tak znajmjeńša začuwam situaciju nastupajo Lipšćanske knižne wiki. Sym so wot nich stajnje ze začućom nawróćiła, kaž bych na pućowanju po najrjeńšich, přewšo putacych kónčinach swěta była, a to přeco z přewodom wuměłsce wuhotowaneje knihi, pjelnjeneje ze słowami z mnohich rěčow.
Mjeztym so wiki hižo třeći raz njewotměja. Loni a předloni sym to wočakowała. Ale lětsa? Bě wotwidźeć, zo budu wolóženja, a za wiki maja hygienowy koncept. Přiwšěm je te abo tamne wulke nakładnistwo swoje wobdźělenje wotprajiło. Prašam so, hač njehodźa so z mjeńšimi a małymi wustajerjemi, kotrež tam stajnje po stach su, hospodarske wužadanja zmištrować. Nima da management koncept za mjeńše wiki, bjez tych „wulkich“? Po wustajenišćach so wšědnje tysacy zajimcow rozhladuja. Wulka wosebitosć Lipšćanskich knižnych wikow pak je ta, zo wotměwaja so čitanja po cyłym měsće, w kofejownjach, muzejach, dźiwadłach, šulach a na dalšich městnach.
Kak sakrosanktne wuměłstwo woprawdźe je, wo tym diskutuje so drje hižo z časa jako čłowjek rěčeć započa. Přičiny tajkich debatow běchu a su rozdźělne. Estetiske začuwanje je so w běhu dobow runje tak změniło kaž estetiske zwuraznjenje. Doprědkarska awantgarda je stajnje za nowymi formami pytała a hudźbje, literaturje, tworjacemu kaž tež předstajacemu wuměłstwu njeparujomne impulsy dała, a to nic jenož nastupajo kreatiwne procesy, ale tež rjemjeslniske techniki a graty. Na druhim boku njebě a njeje žana akcija bjez reakcije – hladajo na wuměłstwo móžemy na přikład znowawusměrjenje na zańdźenosć přeco potom wobkedźbować, běše-li dalewuwiće wosebje rewolucionarne. Dalši faktor běchu a su měnjace so politiske, hospodarske a nabožne – skrótka towaršnostne – wobstejnosće. Tak je chwilku trało, prjedy hač dušni křesćenjo zadźiwani zwěsćichu, kelko nahuškow sławne fresko Michelangela w Sixtinskej kapale w sebi chowa, na čož figury pócćiwje „zdrasćichu“, delikatne dźělčki jedneje z najwuznamnišich twórbow scyła přemolujo.
Countdown je wotběžał. Dźensa započinaja so olympiske hry „z hórkim přisłodom“. Nihdy do toho njebě do wurjadnych sportowych wubědźowanjow telko kritiki rozsuda Mjezynarodneho olympiskeho komiteja (IOC) dla, kiž je krajej hry zmóžnił, hdźež čłowjeske prawa z nohomaj teptaja. Štóž je sej póndźelu dokumentaciju telewizijneho sćelaka ARD z Felixom Neureutherom wobhladał, tón wě, što měnju. Mjeńšiny, kaž na přikład Uigurow, tam w lěhwach wobstražuja a jich surowje krjuduja. Bywši sportowc zetka so mjez druhim tež ze swědkami, kotřiž emocionalnje wo njeskutkach rozprawjachu. Prawo na swobodu měnjenja w Chinje njeeksistuje. Zo tam z ludźimi hrózbnje wobchadźeja, njeje žane potajnstwo. Ćim dwělomniši je rozsud IOC. Kritiku a prašenja Neureuthera eksekutiwny direktor IOC Christophe Dubi wobeńdźe, skedźbnjejo na to, zo njeje sport politiski. Ale runje to je hladajo na zymski sport w Chinje runjewon absurdne wuprajenje.