We wobłuku němsko-pólskeho Interreg-projekta su w Muzeju Budyšin minjeny pjatk wosebitu wustajeńcu „1 000 lat Górnych Łużyc – ludzie, grody, miasta — 1 000 Jahre Oberlausitz – Menschen, Burgen, Städte“ z online-přednoškom kuratorki dr. Harriet Bönisch wotewrěli.
Budyšin (bry/SN). Bywša jednaćelka Słowjanskeho hrodźišća Raduš dr. Bönisch widźi słowjanske wobsydlenje Łužicy skerje w dobje 11. lětstotka, zasadnje pak je jara ćežko wjele namakankow časowe zarjadować. Připućowanje Słowjanow njeje hišće cyle wujasnjene. Harriet Bönisch rysowaše staw wědy wo Łužičanach a Milčanach jako dwěmaj najwjetšimaj kmjenaj hladajo na rozšerjenje a twarske wašnje słowjanskich hrodźišćow jako sydlenskich srjedźišćow.
Budyšin/Zhorjelc (SN/bn). Hornjołužiski festiwal komorneje hudźby je w minjenymaj lětomaj koncerty we wubranych hrajnišćach regiona, kaž su to na přikład hrody a cyrkwje, wuspěšnje wuhotował. Wot lětušeho rozšěrja swój poskitk z dorostowym projektom. Tak mjenowana Hornjołužiska komornohudźbna akademija ma přichodnje w dwulětnym rytmusu jako „kowarnja talentow za wulce wobdarjenych młodych wuměłcow“ słužić. Prěni raz přewjedu ju lětsa wot 18. do 21. awgusta na Minakałskim hrodźe. Kaž w zdźělence intendanta festiwala dr. Hagena W. Lippe-Weißenfelda dale rěka, budźe renoměrowany bračist Nils Mönkemeyer wuměłski nawod projekta wukonjeć. Jako partneraj akademije skutkujetej Drježdźanska wysoka šula za hudźbu „Carl Maria von Weber“ a Sakska hudźbna rada.
Před połdra lětom su Hórnikečansku Energijowu fabriku jako sakski industrijowy muzej znowa wotewrěli. Najebać koronu móža tam na wuspěšnu prěnju bilancu zhladować.
Hórnikecy (SN/CoR). Jenož 16 dnjow bě Energijowa fabrika Hórnikecy po wotewrjenju w oktobrje 2020 hač do kónca lěta přistupna, loni bě tomu pjeć měsacow, w kotrychž su dohromady 12 235 hosći witali. „Rezonanca wopytowarjow je jara dobra. Hosći překwapjeja ležownosć, jónkrótnosć awtentiskeje fabriki a wulkotna architektura“, praji nawodnica muzeja Kirstin Zinke a dodawa, „přeco zaso so dźiwam, hdyž ludźo měnja, zo su kulturne zarjadnišća zwonka metropolow mjenje moderne, zo njejsu tak aktualne a do přichoda wusměrjene a su špatnišo nastajene hač w městach. To bohužel za cyłu Łužicu płaći. Rady sobu pomhamy, tónle negatiwny stereotyp korigować.“
Hłuboko trjechiła je mje powěsć, zo je Ralf Bursy 14. februara w starobje 66 lět po ćežkej chorosći zemrěł. Znata bě NDRska rockowa legenda pod mjenom Ralf „Bummi“ Bursy.
Tež mi wostanje 18. januara 1956 w Berlinje rodźeny njezapomnity. W běhu nimale połdra lětdźesatka sym w jeho hudźbnym studiju w Berlinje-Köpenicku po towaršnostnym přewróće hač do spočatka 2000tych lět za serbski rozhłós wjacore sta spěwow produkował. Mi bě wón prawdźepodobnje z prawej ruku. Bursyjowe studijo, w pincy jeho bydlenskeho domu zaměstnjene, bě tehdy po najmodernišim techniskim standardźe mjezynarodnych hudźbnych studijow wuhotowane. W času, jako su serbski rozhłós kónc 80tych lět z wulkimi narokami wobsahowje kaž tež po městnosći na štwórtym poschodźe Budyskeho Serbskeho domu wutwarjeli, bě nowa a wosebje načasna serbska zabawna hudźba trěbna. A runje za to bě nam Bursyjec Berlinske studijo najlěpša adresa. Jako z nowymi spěwnymi talentami k njemu přijědźech, mi Ralf zas a zaso přišeptny: „Wy Serbja móžeće na swoju kulturu a rěč hordźi być. To tež druzy hudźbnicy a spěwarjo tu praja.“