Falowacych wučomnikow dla wukubłanje pjekarjow wjac w Budyšinje njebudźe, ale jenož hišće w Zhorjelcu. Přičina je, zo bě so jeničce wosom zajimcow w Budyskej šuli přizjewiło, 16 by trjeba było. Božena Šimanec a Janek Wowčer staj so mjez serbskimi pjekarjemi naprašowałoj, kak situaciju posudźuja.
Hubertus Zelnak z Pančic-Kukowa: Za tudyšich wučomnikow je puć do Zhorjelca tróšku wobćežny, hdyž dyrbja kóždy dźeń tam a sem jězdźić. Šule su pak derje nastajene a poskićeja na přikład blokowu hudźbu abo přebytk w internaće. Tež jězba do Drježdźan je alternatiwa. Wokomiknje mamy jednoho zajimca, kotrehož by to potrjechiło.
Sylvia Richterowa z Baćonja: Škoda, zo so wukubłanska městnosć wučomnikow změni. Smy sej hižo myslili, zo změje dołho trajacy bój za Budyšin tajki wuslědk. Za nas wosobinsce nima změna wuskutki, dokelž hižo někotre lěta wjac wučomnikow njewukubłujemy. Časa dla nam to hižo móžno njeje.
„Njeje spomóžne, wukony druhich na tajke wašnje pohódnoćeć“, měni Manfred Hermaš z Rownoho ke komentarej Mariana Wjeńki w rubrice „Mój wid“ w SN z 9. awgusta a piše:
Hdyž ma něchtó dobru ideju a ju wulkotnje zwoprawdźi, njeje pak Hornjoserb – da měło so tola něšto namakać, štož móžeš kritizować. Přispomnjenja Mariana Wjeńki k tomu, kak je serbski awdijowy přewodnik za Wochožanski park błudźenkow nastał, su bjez respekta.
Ze swojeho časa jako čłon Rady za serbske naležnosće Sakskeje wěm, zo tež gmejny w serbskim jadrje swoje winowatostne nadawki nastupajo serbskosć přeco spjelnjeć njemóžachu, dokelž pjenjezy pobrachowachu. Tohodla je Sakska fonds zarjadowała, z kotrehož nětko wšitkim komunam w serbskim sydlenskim rumje spěchowanje přisteji. A ze sakskeho fondsa „Čiń sobu!“ su sej tež gmejny w serbskim jadrje přidatne projekty spěchować dali, byrnjež to pjenjezy byli, kotrež su za změnu strukturow po zakónčenju brunicoweho hospodarstwa předwidźane.
Wokoło šćěpjenja pře koronu su wulke diskusije. Za sebje abo za swoje dźěći rozsudźić je wužadanje. Sće šćěpjeni abo wotpokazujeće medicinsku naprawu? Dawid Žur a Božena Šimanec staj so mjez młodymi čitarjemi wobhoniłoj.
Silwija Streicherowa z Drježdźan: Mamoj na zbožo pěstowarskej dźěsći, tak zo wo šćěpjenju rozsudźić njetrjebamoj. Myslu pak sej, zo je runje pola najmłódšich trjeba, strach wo ćežkim schorjenju a njeznate dołhodobne sćěhi nowych, doskónčnje njepřeslědźenych koronawariantow dokładnje wotwažować.
Alexander Henčel z Chrósćic: Njejsym hišće šćěpjeny, dokelž mějach zaćišć, zo to dotal trjebał njejsym. Chcu pak so bórze šćěpić dać, dokelž změju někotre lěpšiny z toho, jelizo incidenca zaso přiběra. Nječakam na poručenje stajneje šćěpjenskeje komisije (STIKO), kotraž njeje šćěpjenju dźěći a młodostnych wot dwanaće lět hišće přizwoliła.
Ludźo po wšěm swěće přetrjebuja dźeń a wjac resursow zemje. Kaž w Serbskich Nowinach z 29. julija rozprawjachmy, bliži so přetrjeba zaso stawej do koronapandemije, kaž su wobličenja non-profitoweje organizacije Global Footprint Network ze sydłomaj w USA a Šwicarskej wunjesli. Tak wědomostnicy zdźělichu, zo bě 29. julij lětuši tak mjenowany dźeń přećeženja zemje – dźeń to, wot kotrehož bjerjemy zemi resursy, kotrež wona lětsa wjace wobnowić njemóže. „Wot toho dnja zemju potajkim přewužiwamy“, praješe rěčnik organizacije Germanwatch Steffen Vogel powěsćerni dpa. Tež my smy na přećeženju zemje sobu wobdźěleni, a to zdźěla samo wšědnje. Berlinjan Helmut Schippel, z Hornjeje Łužicy pochadźacy wjelelětny dopisowar našeho wječornika, je sej runje wo tejle tematice hłowu łamał a dawa tule swoje mysle nastupajo přetrjebu resursow a wašnja nakupowanja a konsumowanja do diskusije.
Benjamin Hrjehor z Wiena poćahuje so na přinošk „Młody pjekar z łužiskim chlěbom“ w SN z 23. julija:
Móže to špatny čłowjek być, kiž tajki rjany chlěb pječe? Foto wo młodym pjekarju z łužiskim chlěbom namakaš tróšku nakromnje na štwórtej stronje pjatkowneho wudaća Serbskich Nowin, tam hdźež snano někotři hižo tak dokładnje njehladaja. Pjekar je sobustaw AfD, kaž to znajmjeńša w poslednjej lince steji. Wón pak je wjace hač to. Za přećelnym posměwkom chowa so jedyn z hłownych akterow Budyskeje wotnožki neofašistiskeho identitarneho hibanja.
Paul Neumann pochadźa z pjekarskeje swójby a je na serbskim gymnaziju maturował. Swoje znajomosće serbšćiny wužiwaše w zašłosći při zhotowjenju serbskorěčnych plakatow a transparentow za neofašistiske demonstracije. W socialnych syćach pokazuje so wědomje byrgarski, tež tu pak wukopaja so přez zhromadne wobrazy přeco zaso zwiski k militantnej neonacistiskej scenje. Tajke postupowanje so šlachći. Wjace hač 800 ludźi — mjez nimi tež syła młodych Serbow a Serbowkow — sćěhuje Neumanna na Instagramje, podobna ličba na Facebooku.
Cyril Pjech z Berlina piše:
Goro Christoph Kimura z Tokija pisa:
Knjez Jan Wjenk je w swojim dopisu 30. junija w SN mój list w naležnosći zachowanja farskeho městna we Wotrowje naspomnił. Runje před dźesać lětami běch tehdyšemu Drježdźansko-Mišnjanskemu biskopej swój wid zdźělił, zo zasłužeja sej Serbja jako mały lud wosebitu kedźbnosć (wujimk, přełožk z němčiny): „Zdźeržeć fararja za relatiwnje mału wosadu kaž Wotrow móže so nadproporcionalne zdać přirunujo z druhimi wosadami. Katolska cyrkej na swěće pak njerozsudźa telko po ličbach, ale dźiwa na połoženje potrjechenych. Tak ma na přikład mała katolska diaspora w Mongolskej na 20 ludźi (!) fararja a na 500 ludźi w cyłym kraju biskopa. (...) Dopominam so na hosći z Bayerskeje we Wotrowje. Woni z wobdźiwanjom zwěsćichu, zo w Serbach wjele wjace ludźi kemši chodźi hač pola nich. Spěchować tajku sylnu a nadměru aktiwnu wosadu změje zawěsće tež pozitiwny wliw na cyłe biskopstwo.“ Dźakuju so knjezej Wjenkej za naspomnjenje, a chcu horliwemu Serbej hišće z cyłeje wutroby k 80ćinam gratulować.
Cyril Pjech z Berlina wupraja so k nastawkej „Starosća so wo demokratiju“ we wudaću SN z 1. julija:
Staw demokratije w Europje a Němskej mje njedźiwa. Widźu hižo w prěnjej sadźe nastawka přećiwk: „W Němskej starosći so wjetšina ludźi wo staw demokratije a wo agresiwnosć w zjawnosći.“ Runje tale agresiwnosć tola demokratiju podrywa! W socialnych medijach, kotrež so mi skoro hižo tam jewjaceje so lózyskosće dla čitać njecha, a w tym, štož so wo demonstracijach prěkimyslerjow a druhich za demokratow mějacych so ludźi rozprawja, njepytnu starosć wo derjeměće towaršnosće, štož dźě je demokratija, ale prócowanje wo najwjetše zranjenje čłonow knježerstwa a sobučłowjekow, kotřiž su hinašeho měnjenja.
| tradicionalni rěčnicy | „nowi rěčnicy“ | |
| teritorij | wjesne kónčiny zapadneje Bretonskeje | cyła Bretonska, tež hłowneho města Rennes |
| ličba | 15 000 – 20 000, ale alarmowacy běžny spad | ca.
weiter... |