Žitawa (AB/SN). W měsće Žitawje su dalše sakske njekomercielne radijo wutworili, kotrehož dowolnosć mjeztym wot Sakskeho krajneho medijoweho wustawa w Lipsku předleži. Tuž ma nětko nimo Lipska, Kamjenicy a sakskeje stolicy tež Łužica swobodne wobydlerske radijo, w kotrymž ma kóždy móžnosć sam a z pomocu nošerjow radija wusyłanja najwšelakorišeje družiny zdźěłać a je po nowych (digitalnych) pućach šěrić.
Jara zwjeselace je, zo chce nowe zarjadnišćo z mjenom Radio Zett tež w serbskej rěči wusyłać. Tak je hižo lětsa nazymu předwidźane, šěsć hodźinskich literarnych čitanjow a rozmołwow ze serbskimi awtorkami a awtorami – tohorunja z młodymi – nahrawać a wusyłać. Załožba za serbski lud projekt podźělnje podpěruje.
„Swoja wyšnosć moluje! – Princesna Mathilda jako wuměłča“ rěka titul wosebiteje wustajeńcy, kotraž bu spočatk junija w Nowym palaisu Pillnitzskeho hrodu wotewrjena. Štó běše kralowska wyšnosć princesna Mathilda (1863–1933)? Wona běše wójwodka Sakskeje, starša sotra Friedricha Awgusta III., poslednjeho sakskeho krala, a ćeta poslednjeho kejžora Awstriskeje Korle I. To běše wona takrjec z oficialnymi titulemi, mnohim Serbam mojeje generacije pak je mjeno princesny Mathildy zapřijeće, nic naposled přez knihu anekdotow „Farar a Mathilda“, kotruž je Jurij Winar spisał. W anekdotomaj wo princesnje mjez druhim tole zhonimy: „Mathilda so zahori za Serbow a zajimowaše so za serbsku wjesnu folkloru. Sama bě na přeće kralowskeho nana Jurja serbsku rěč nawuknyła a ju rady nałožowaše, čitaše serbsku literaturu a nowiny a bě wo našim kulturnym žiwjenju derje informowana. Jenož hdyž serbsce rěčeše, jej při tym Drježdźanska ‚sakšćina‘ njemało na jazyk biješe.
Budyšin (SN/bn). Prěni raz wot Zwjazka serbskich wuměłcow wuhotowana dźěłarnička za komponowanje je zakónčena. Minjeny kónc tydźenja wěnowaše so dohromady šěsć wobdźělnikow w starobje 18 do 44 lět pod nawodom hudźbytwórca Jana Cyža z třećim a poslednim zarjadowanjom w Budyskim Serbskim domje – dalšej lekciji wotměštej so tydźensce wot spočatka lětušeho julija – předewšěm přiměrjenju słowow na melodiju a rytmus. Tak mějachu dorostowi komponisća někotre basnje Handrija Zejlerja zhudźbnić. „Zaměr bě sej wuwědomić, kak z tekstami wobchadźeć a nawuknyć, přećiwo rěčnemu rytmusej njehrěšić“, Jan Cyž rozjima.
Nowonastate kompozicije „najprjedy raz słyšeć njebudu, za to bě prosće přemało chwile. Njejsym tež někajki docent, dźěłarnička bě dźěłarnička, to rěka mjezsobne branje a dawanje. Sym wědu posrědkował a sam něšto noweho nawuknył. Štož je mje wosebje wjeseliło, bě wulka sćerpnosć w skupinje, rozdźělne předznajomosće njejsu nikoho haćili. Skrótka prajene bě dźěłarnička wušna“, Cyž podšmórnje.
Bratislava (SN/bn). Juraj Kubańka je na prawdu Božu wotešoł. Wjelelětny wuměłski nawoda a choreograf Serbskeho ludoweho ansambla je wčera w starobje 92 lět w Bratislavje zemrěł, kaž SLA dźensa zdźěli. Legenda słowakskeje reje, mišter, rejwar, choreograf, režiser, dramaturg, libretist, sobuzałožer skupiny Lúčnice, wjelelětny wuměłski nawoda słowakskeho ludowuměłskeho kolektiwa SĽUK, kulturny archeologa, spěchowar lajskich cyłkow, pedagoga, „prawy muž w prawym času na prawym blaku“ a „najlěpši znajer zapadosłowjanskeje kultury“, kaž w přinošku Serbskich Nowin składnostnje dźewjećdźesaćinow Kubańki rěkaše, bě we Łužicy runje tak znaty kaž w domjacej Słowakskej a susodnej Čěskej. Mjez druhim wuznamjenichu jeho 1970 z Mytom Ćišinskeho, 2008 z Mytom Domowiny, 2009 z rjadom Ľudovíta Štúra a hižo 1966 jako Zasłužbneho wuměłca Čěskosłowakskeje.
Tudyšemu publikumej je a wostanje Juraj Kubańka předewšěm z choreografijemi za inscenacije SLA w pomjatku, kaž su to na přikład produkcije „Naša Hanka w’ wěncu steji“, „Dwuskokowa“, „Krasna družka Łužica“, „Kokot“ a hudźbne dźiwadło „Fantazija na Lubinje“.
Drježdźany (CSTN/SN). We wobłuku 33. Drježdźanskeho filmoweho swjedźenja Sakski filmowy zwjazk prěni raz stajne blido k łužiskim a serbskim paskam wuhotowa. Něhdźe 40 wopytowarjow je so na předwčerawšim na žurli Lingneroweho hrodu w Połobskim Florencu wotmětym zarjadowanju wobdźěliło. Sylke Gottlebe, nawodnica mjezynarodneho Drježdźanskeho festiwala krótkofilmow, najwjetšeho zarjadowanja tajkeho razu w Europje, je hosći wosobinsce witała.
Bórze so ludźo do lěćneho dowola podadźa. Što drje je to rjeńšeho, hač sej ćišćanu knihu za sebje a swoje dźěći sobu do kófra spakować. Tež tón, kiž doma wostanje, njech składnosć čitanja wužije. Ludowe nakładnistwo Domowina ma bohaty poskitk a za kóždy zajim knihu. Tuž njech kóždy/kóžda raz na krótki čas handy hasnje, zo by dožiwił(a) rjane wokomiki zanurjenja do serbskeho ćišćaneho słowa, do jeho klinčaceho zwuka. Mjeztym zo so mysle čitarjow wokoło móžneho dowola a nadźijomnje tež knihow pletu, dopřihotuje LND prospekt „Nowinkar“. Srjedź septembra dóstanje so wón k wam do listowych kašćikow. A tam, hdźež njeje móžno sej knihu direktnje kupić, skići onlineshop www.domowina-verlag.de najkrótši puć skazanja. Za Serbow w Delnjej Łužicy přihotujemy prospekt „Kniglicki“. Stajnje je tež za nas Hornjoserbow zajimawe jónu „přez płót“ pohladnyć, što drje delnjoserbski knižny program skići.