Malešecy (SN/bn). Trójnu premjeru připowědźi rěčny motiwator Lucian Kaulfürst minjeny pjatk w Malešanskim hosćencu „Wódny muž“. Najprjedy předstaji wón Hagena Juracka jako nawodu znowazałoženeho towarstwa Nadźija. Zjednoćenstwo, kotrež nawjazuje na w lěće 1914 wutworjene a 1936 zakazane towarstwo ze samsnym mjenom, chce serbšćinu a serbsku kulturu w kónčinje šěrić, kotraž bě wot časa němskeho kejžorstwa a je zdźěla do dźensnišeho serbstwu napřećo skerje wotchilena. Aktualnje přisłuša towarstwu 15 čłonow.
Redakcija Serbskich Nowin ma wot spočatka nowembra noweho kolegu: Lukáš Novosad, dźesać lět předsyda towarstwa čěskich přećelow Serbow „Společnost přátel Lužice“, je poł městna redaktora přewzał. Žurnalist piše hižo dwě lěće kolumnu „Z čěskim wóčkom“, tuchwilu je nimo toho redaktor časopisa „Týdenik Echo“ a na podcasće „Hej, Slované“ sobu dźěła. Ze žonu Hanu, synom Hynekom (14), dźowku Dorotu (11) a kocorom Sigismundom bydli w sewjernej štwórći Prahi. Wot tam je dźakowano bliskej awtodróze za dwě hodźinje w Budyšinje, přiwšěm so tež digitalnje na našich rańšich posedźenjach wobdźěla. Po serbiskim fotografje Bojanje Beniću je Novosad druhi kolega bjez němskeho staćanstwa. Něhdyši sobudźěłaćer za zjawnostne dźěło Narodneho dźiwadła w Praze a wudawaćel bibliofilnych knihow ma bohate nazhonjenja z wužadowacymi ludźimi. Dźewjeć lět dźěłaše jako kubłar młodych mordarjow a namócnikow, doniž so awtistam njepřiwobroći.
Pod nadpismom „Co by nadejšła? Slawischer Klang goes Bigband?“ wotmě so minjenu njedźelu njewšědny koncert na žurli Serbskeho ludoweho ansambla w Budyšinje. Wšako je skerje wuwzaće, zo zaklinča na tajkimle zarjadowanju wšitke wokalne twórby regularneho programa bjezwuwzaćnje prěni raz. Interpretowali su je spěwarka Lena Hauptmanojc, skupina Dresden Bigband kaž tež smyčkarjo SLA pod nawodom Michi Winklera.
Na podijowu diskusiju k temje „Trjebani, ale tež witani“ w rozmołwnym rjedźe „SachsenSofa“ stej wčera Katolska akademija Drježdźansko-Mišnjanskeho biskopstwa a Sakska ewangelska akademija zhromadnje z Wojerowskej ludowej šulu a tamnišim měšćanskim muzejom na Wojerowski hród přeprosyłoj.
Wojerecy (AK/SN). Na diskusijnym podiju sedźachu: Afghaničanka Naija Karimi za Wojerowske towarstwo Immigrants Network, městopředsydka frakcije SPD w sakskim krajnym sejmje Laura Stellbrink a wědomostnik Němskeho centruma za integraciske a migraciske slědźenje w Berlinje dr. Niklas Harder. Naija Karimi běše před štyrjomi lětami we Wojerecach nowu domiznu namakała. Nimo intensiwnych integraciskich kursow je po jeje nazhonjenjach rěč wažny kluč za wuspěšnu integraciju, tak podšmórny w diskusiji. W swojej domiznje wuwučowaše na Goethowym instituće w Kabulu němčinu. Z tym pokročuje tež dźensa na Wojerowskej ludowej uniwersiće. Nimo toho je wona wukubłanje na běrowowu překupču w firmje Lausitzer Grauwacke tzwr we Wóslinku zahajiła.
Böhlen (MBc/SN). W měsće Böhlen wosrjedź bywšich brunicowych jamow južnje Lipska přihotuja klankodźiwadło w němskej, hornjo- a delnjoserbskej rěči. „Krabat zemrěje“ abo „Krabat stirbt – Zauberstück für Stabpuppen und Drehleier“ rěka skerje swobodna interpretacija maćizny kołowokoło powěsće wo „dobrym serbskim kuzłarju“, kotruž chce wuměłstwowe duwo schoenbrodtkuerschner přichodnje premjernje předstajić.
Klankar Moritz Schönbrodt je awtor krucha a jón zhromadnje z hudźbnikom Johannesom Kürschnerom inscenuje. Klankodźiwadźelnica Linda Fülle wudospołnja team, kotryž so na eksperimentalne wašnje z powěsću wo Krabaće zaběra. W starej blidarni su sej swójsku dźěłarnju wuhotowali a tam kulisu, figury a rekwizity zhotowili. Žadyn z nich z Łužicy njepochadźa, z někotrymžkuli Serbom pak su so hižo zeznajomili. Wšitcy znaja „Krabata“ Otfrieda Preußlera ze šulskeho časa, za inscenaciju pak zdachu so jim twórby Jurja Brězana wo wjele kmańše być. Tak nastaty scenarij wotbłyšćuje w dobrej hodźince pućowanja Krabata po swěće a přez časy.
Skromny a přećelny, horliwy Serb – takle wostawa mi a mnohim w pomjatku. Hakle sydomdźesatlětny je Wolfgang Jenč z Budestec dnja 13. oktobra zemrěł. Fachowc na polu módroćišća w Serbach a w Europje bě hakle njedawno najwažniše wuslědki swojeho wjelelětneho akribiskeho slědźenja wozjewił, mjez druhim kartu połsta historiskich stejnišćow módroćišćernjow we Łužicy.
Choćebuz (HA/KP/SN/bn). Mjezynarodna koprodukcija chorwatsko-čornohórskeje režiserki Ivony Juki „Lijepa večer, lijep dan“ je trójna dobyćerka wubědźowanjow we wobłuku wčera zakónčeneho 35. Choćebuskeho filmoweho festiwala (CFF). „Lubina“ za najlěpši pask spožči so jej za „zmužitosć, so njewuprajenym stawiznam přiwobroćić, dialog zahajić, stare rany sprawnje wobhladować a zmužiće wo pućach do přichoda rozmyslować“. Emirej Hadžihafizbegovićej (Bosniska a Hercegowina), kotryž sćělesnja hłownu rólu, přepodachu myto za najlěpši hrajerski wukon. Nimo toho zdoby sej film tež myto publikuma.