Jan Wjenk z Wotrowa wupraja so k aktualnym rozkoram nastupajo serbsku rjadowanju w Radworju:
Moje mysle wo Radworskej šuli a z tym zwisowacej rozhorjenosći sprawnych Serbow: Přirunować chcu stary napis, kotryž sym do žarowanskeho domu před mnohimi lětami napisał a kiž so tutej situaciji w mnohim runa.
Citat: Wotrowska wosada žaruje wo swěrnu nošerku narodneje drasty. Zalu Delanowu rodź. Cyžec ze Žuric.
Za bruny čas dyrbjachu Žuričan dźěći do Porchowa do němskeje šule chodźić. Z tym chcychu serbsku narodnosć podusyć. Runje tak sćelechu němske dźěći z němskich wjeskow kaž Njeradecy, Jědlicy, Hłupońcy atd. do Wotrowa, zo bychu tu němski duch ze swojimi němskimi wučerjemi do domow serbskeje wjeski nosyli.
Po wójnje pak so wšo přeměni a narodnosć zaso pod tehdomnišimi wučerjemi Měškanka, Nawki, Hermana, Kubaša, Korjenka atd. zakćěwaše.
Madlen Domašcyna, referentka za wědomostnu komunikaciju w Serbskim instituće, staršiska rěčnica a mać wupraja so k aktualnej diskusiji wo serbskim šulstwje:
Wědomosć a slědźenje stej njewotwisnej.
To zaruča zakładny zakoń a je bohudźak samozrozumliwa praksa. Přilopk šefredaktora Marcela Braumana we wudaću SN 5. awgusta njech je mi składnosć, někotre wudospołnjace informacije wo naspomnjenej ewaluaciji koncepta 2plus sposrědkować. Zdobom chcu někotre aspekty k aktualnej diskusiji wo serbskim šulstwje a kubłanju přidać.
Regina Šołćina z Konjec: Božemje Gerato!
... njech zaleći, štož nimo dźe, trać dyri spominanje! Spěw Handrija Zejlerja/Korle Awgusta Kocora „Hdyž bratřa, bliša hodźinka ...“ nam tole trajnje na wutrobu kładźe. Tole tež začuwach, jako z mandźelskim w połnje wobsadźenej Smječkečanskej cyrkwi sedźachmoj, zo bychmoj, kaž wšitcy tamni přitomni, wopominali na wotchad jednoreho, přećelneho čłowjeka Gerata Šmelinka. Tež pastor Porsch w prědowanju dźakownje wuzběhny bohatu ličbu přewodźerjow. Tu wočiwidnje wšelakej konfesiji rólu njehraještej, ale prózdnota, kiž Gerat zawostaji. Nažel pak njebjo za čas chowanja tak sylnje „płakaše“, zo poł cyrkwje za ćichim nutřka na njeho spominaše.
Gerat měješe nimo powołanja wjacore hobbyje kaž hromadźenje listowych znamkow, starych dopisnicow atd. Wón zamó derje přednoški wšelkeho razu dźeržeć. Tež mi wobstara staru knihu wo Elzy Brandström, kotraž so wot wojakow w Druhej swětowej wójnje „Jandźel Sibirskeje“ mjenowaše.
Serbska rjadownja lětušeho 1. lětnika w Radworju njesmě so ze sydom šulerjemi wutworić, dokelž je to krajnemu zarjadej za šulu a kubłanje (LaSuB) přemało. Serbske Nowiny wobhonichu so mjez čitarjemi za jich měnjenjom.
Tomaš Rječka z Kamjeneje, gmejnski radźićel a čłon šulskeje konferency w Radworju: „Gmejna na tym wobsteji, zo so serbska rjadownja w 1. lětniku wutwori. Wojujemy za to a chcemy škodu za serbski přichod wotwobarać. Njebudźemy přihladować, kak LaSuB postupuje. Trjebamy skónčnje hinaše zakonske rjadowanja. Radwor njesmě serbsku šulu zhubić, wona je za zhromadne žiwjenje njeparujomna.“
Na přinošk „Serbja jenož wopory njebyli“, we wudaću SN 24. julija, je Werner Měškank z Choćebuza swoje mysle připósłał:
By mi awtor wuprajenja, „zo su nacije Serbam najprjedy hołdowali ...“ prošu móhł z jednym abo wjacorymi konkretnymi přikładami z našich stawiznow pokazać, hdźe, hdy a kak su nacije Serbam hołdowali?! Mi dotal žane přikłady znate njejsu.
Rom (SN). Katolski časopis Tag des Herrn předstaja w swojim wudaću w juniju 2024 kapłana Floriana Mróza. Šefredaktorka Dorothee Wanzek je 34lětneho serbskeho duchowneho, kiž pisa w Romje runje swoje doktorske dźěło wo cyrkwinskim prawje, wopytała.
Awtorka wopisuje skromne žiwjenje Floriana Mróza, kotryž bydli wot lěta 2020 zhromadnje ze 22 dalšimi duchownymi, kotřiž pochadźeja z jědnaće wšelakich krajow, w kolegu Santa Maria dell‘ Anima njedaloko sławneje Piazza Navona a starym měsće Roma.
Hišće mjezynarodniše je žiwjenje na bamžowskej uniwersiće Gregoriana, na kotrejž Florian Mróz studuje. Kubłanišćo je pěši jenož štwórć hodźiny wot kolega zdalene. Mnohostronskosć a uniwersalita cyrkwje na 34lětneho přeco hišće wulki zaćišć wukonjatej, wón rozprawja.
Jako jenički student z wuchodneje Němskeje Florian Mróz tež rady wopytowarjow z domizny po Romje přewodźa.
André Strelow z Drježdźan wupraja so k tuchwilnej diskusiji wo serbskej wubrance na Europeadźe 2024:
Lětuša Europeada je nimo, rjany podawk a wězo dyrdomdeje za hrajerjow, fanow na kromje hrajnišća a přihladowarjow doma před telewizorami. Rozprawjachu wšědnje wobšěrnje wo tym, socialne medije běchu połne z wobrazami a widejemi.
Peter Beer z Prěčec je nam poziciju „Pytarjow měra“ z Hornjeje Łužicy k wopytej madźarskeho ministerskeho prezidenta Viktora Orbána w Moskwje posrědkował:
Oficialni Europskeje unije a NATO su rozhorjeni. My „Pytarjo měra“ smy to tež. Tale rozhorjenosć njeměri so přećiwo madźarskemu ministerskemu prezidentej Orbánej, ale přećiwo reprezentantam mjenowaneju zwjazkarstwow a „zapadnemu swěta“ docyła.
Tući stajnje zaso twjerdźa, zo njeje Orbán jako prezident Rady EU jednał, ale swojowólnje, bjez mandata jako statnik. Z tym je wón pječa „zhromadnu liniju zapada a Ukrainy“ podrywał.
Kajke pak su „zhromadne zajimy“? Kak chcemy mrěće hinak skónčić, hač přez rozmołwy a diplomatiju? Zo so EU a NATO sami wo jednanja njeprócuja, je dopokaz chudoby.
Feliks Zahrodnik z Noweje Wjeski wupraja so pod hesłom: Serb być – što to za nas rěka? k debaće wo serbskim mustwje na lětušej Europeadźe:
Na spočatku chcu rady trenarja němskeho narodneho mustwa Juliana Nagelsmanna citować. Wón rjekny dźeń po hórkej poražce přećiwo Španiskej slědowace: „Je wažne, zo realizujemy, w kotrym rjanym kraju smy žiwi, hladajo na krajinu a kulturu.“ Z tutym citatom chcu na łoskoćiwu temu wokoło našeho serbskeho narodneho mustwa nawjazać.
Kultura, tradicija a wěra su krute stołpy našeho naroda. Serbsku rěč a kulturu hajić je dźensniši dźeń přeco bóle prašane. Hdyž słyšiš zamołwitych za serbske naležnosće w zjawnosći rěčeć, słyšiš přeco sylnišo, kak wažne je, zo so serbske nałožki pěstuja a wosebje serbska rěč nałožuje.
Ćim bóle mje zadźiwa, z kotrej zestawu je so Serbske mustwo muži na Europeadu do sewjera podało. Někotři z čitarjow sej nětko snano mysla: Tale diskusija je so hižo za čas poslednjeje Europeady wjedła.
Andrea Pawlikowa je dodawk k rozprawnistwu wo jubileju Choćebuskeho Serbskeho muzeja a zapósłanym Měta Nowaka we wudaću 21. junija podała:
Z rozprawnistwom je to tajka wěc. Druhdy so při wšej dobrej woli stanje, zo wažnu informaciju prosće zabudźeš naspomnić. Tak je so tež mi šło, jako wulki titulny přinošk w Nowym Casniku kaž tež komentar Měta Nowaka wo 30. jubileju Serbskeho muzeja w SN čitajo sej swoje misnjenje wuwědomich. Z prawom wón na kritiske momenty w našich stawiznach skedźbnja a na strach, kiž nam zaso hrozy. Je mi žel, zo njejsym při wšej krótkosći tutu narěč a jeje namołwu, so z njedemokratiskimi nahladami rozestajić, naspomniła. By derje było, byli awtor swoje mysle w Serbskich Nowinach wozjewić móhł, zo by so wo nich diskutowało.
Na poprawom dobry wotpohlad měri so dr. Sonja Wölkowa z Drježdźan: