Na wobalce decemberskeho wudaća je wozjewjena monotypija kemšerki w katolskej drasće. Stworił je ju słowjenski moler Ante Trstenjak 1961 w Mariborje. Što monotypija je, čehodla je Trstenjak hakle lětdźesatki po tym zo je we Łužicy po puću był seriju monotypijow stworił a docyła wo jeho žiwjenju a skutkowanju rozprawja Andreja Borin, nawjedowaca kuratorka Wuměłskeje galerije Maribor. Marija Suchec je wustajeńcu „Barby daliny. Moler Ante Trstenjak a Łužiscy Serbja“ w Budyskim Serbskim muzeju wopytała. Wo monotypijach, kotrež su dźěl woneje wustajeńcy, pisa, zo maja, tak kaž su tam prezentowane, „charakter wuměłskeje galerije“ a pohnuwaja kóždeho hač do meje přistupnu wustajeńcu wopytać.
Budyšin (SN/CoR). Prěni raz w stawiznach Serbskeho ludoweho ansambla (SLA) su tradicionalny ptači kwas wotprajili. By to po zahajenju formata w lěće 1957 mjeztym 64. inscenacija była. „Koronoweje pandemije dla klětuši wječorny ptačokwasny program ,Njewěsta njewjesta‘ njepřewjedźemy. Na zakładźe předpisow njeje dotal móžno zjawne dźiwadłowe zarjadowanja přewjedować. Zo zamołwići zakaz zběhnu njeje tučasnje wotwidźeć. Tež za januar njemóžemy w tym nastupanju žanu prognozu wotedać“, rěka w nowinskej zdźělence SLA. Dźěćacy ptačokwasny program pod titulom „Kiž je z wětrom přišoł“ za pěstowarnje a šule samsnych přičin dla njepřewjedu. „Tež móžnosć programy digitalnje přihladowarjam domoj do dobreje stwy pósłać njeje opcija“, rěka dale w zdźělence. „Zasadnje ničo přećiwo přidatnej digitalnej formje njerěči, format smy tež hižo wužiwali. Jako jenička forma předstajenja pak wona njedosaha. Ptačokwasne programy su stajnje zabawneho razu a skutkuja live na jewišću z live hudźbu. By to brojenje ptačeho kwasa, brojenje rjaneho libreta a hudźby było. To je nam prosće přeškoda.
Spočatnje „wupožčmy“ sej tola raz trik maturantow Serbskeho gymnazija Budyšin a zhladujemy z dalokeho přichoda na lětušu 146. schadźowanku. Snano potom mjenujcy rěka, zo bě runje tele zetkanje rozsudny nastork serbskeje digitalizacije. Snano budźe tež wo tym rěč, zo bě lěto 2020 wobrotnišćo serbskeje kultury (a ewentualnje samo politiki) nastupajo runoprawosć splahow – k tomu pak přichodnje wjace. Cyle wěste je: Schadźowanka za čas pandemije bě historiska. Nic jenož dla toho, dokelž wotměchu ju prěni raz ryzy wirtuelnje w interneće – wažnišo našim potomnikam, kotřiž tradicije najskerje runje tak kaž bjezmała kóžda generacija dotal zasakle zakituja, zawěsće budźe: žane chodojtypalenje, žana Europeada, žadyn Nukstock; haj, samo jutrowne jěchanje je wupadnyło, prěni raz docyła w analach stawiznow.
To je woprawdźe tragiske! Po tym zo bě Choćebuski Serbski muzej wobšěrneje renowacije a modernizacije dla dlěje hač štyri lěta zawrjeny a po tym zo su jón 27. oktobra skónčnje zaso wotewrěli, su jeho durje za wopytowarjow a hosći nětko znowa zawrjene. Jenož pjeć dnjow mějachu zajimcy składnosć sej wobhladać přetwarjeny dom, nowu stajnu a zdobom prěnju wosebitu wustajeńcu z fotami Choćebuskeho fotografa a artdirectora Maika Lagodzkeho. Toho je nětko najprjedy raz kónc, nowe krute postajenja a wobmjezowanja koronawirusa dla wšitkim zajimcam přistup do muzejow zakazuja.
Wulki podawk w měsće
Hromadźe ze swojim mandźelskim wobhladuje sej Elke Burkhardt w Budyskej galeriji Budissin wuslědki lětnjeju akademijow 2019 a 2020 Budyskeho wuměłstwoweho towarstwa, na kotrymajž je so tež wona wobdźěliła. Wjace hač 60 wobrazow a pjeć skulpturow tule prezentuja. Nimo zwučenych technikow kaž rysowanja a molowanja z acrylowymi a akwarelowymi barbami su prěni raz tež fresko-molowanja zastupjene. Hač do pjatka su twórby hišće widźeć, potom chcedźa tradicionalnu hodownu wustajeńcu z dźěłami Budyskich wuměłcow přihotować.
Foto: SN/Hanka Šěnec